Noćni život sam po sebi u Zadru nije pretjerano uzbudljiv, pa se posebno uspješni dočeci ne organiziraju niti po kafićima. Mnogi Zadrani odlučuju za toplinu svoga doma, dok su gosti osuđeni na tumaranje starim ulicama, a onda u krpe ili se pridružiti našoj mladeži na rivi, s bocom jeftinog vina i provesti “romantičnu” zimsku ili ljetnu noć pod zvijezdama.
– Gosti nisu došli spavati već se zabavljati u našem gradu te iza ponoći imaju izbora otići u nekakav hotelski kompleks gdje su organizirana zabavna događanja ili u nekakav noćni klub koji mogu raditi do ranih jutarnjih sati jer u Zadru. U najužoj gradskoj jezgri neće biti glazbe nakon ponoći na otvorenim prostorima. Veliki problem je što takvih klubova nedostaje, no to nije naš problem, pa neće ih valjda Grad ili država otvarati. Mi smo svjesni da su noćni klubovi standardni dio turističke ponude jednog grada, ali njihovo postojanje i brojnost ovisi o privatnim poduzetnicima. Oko odredbe o radnom vremenu u ugostiteljskim objektima često se lome koplja, no mi moramo paziti da noćni život bude u korelaciji s dnevnim životom grada. Tu se mora naći kompromis između stanara koji žive na Poluotoku i gostiju te sugrađana koji žele uživati u blagodatima noćnog života grada. Stanovnici moraju razumjeti da ti turisti koji im stvaraju nešto buke ispod prozora troše novac u našem gradu od kojeg se poslije plaća bolnica za njih i njihove obitelji ili neki drugi slični važni sadržaji, jer od plaćenog PDV-a se financira zdravstvo, mirovine itd. Korist se uvijek prenosi na čitavu zajednicu, a ne samo na iznajmljivače apartmana i ugostitelje, govori dogradonačelnik Dražen Grgurović.
U Gradu Zadru su puni planova da od Zadra učine najpoželjnije turističko odredište u ovom dijelu Europe. Stoga je u povijesnoj jezgri u planu i rekonstrukcija ostatka donje rive, od Morskih orgulja i Pozdrava Suncu prema Foši. Mnogi su skeptični na brojne inovacije i građevinska zadiranja u staru gradsku jezgru jer smatraju da se time gubi autentičnost, izvorni izgled staroga grada koji je opjevan u mnogim pjesmama, odnosno, da se gubi onaj duh grada kojeg su stvorile generacije naših Zadrana na starim autentičnim lokacijama koje se sada nadopunjavaju novim modernističkim sadržajima.
– Činjenica je da su gosti zahtjevniji, stoga mi podupiremo projekte izgradnje hotelskih smještaja visoke kategorije i ostalih sličnih sadržaja, a jednako tako i zahvaljujući našim stručnjacima stvaramo noviji i zanimljiviji grad, kako sugrađanima, tako i našim gostima kojih je svake godine sve više. S druge strane i na samim poduzetnicima je da svojom ponudom privuku kupce, odnosno potrošače, o čemu najviše ovisi život na Poluotoku. Život ide dalje, Zadar više nije grad povijesti, već grad budućnosti koji uvažava svoju prebogatu povijest, a svi moderni zahvati rade se kako bi se što bolje uklopili u onaj izvorni vizualni identitet grada, objašnjava Grgurović.
Iako u Gradu smatraju kako se ne isplati trošiti financije na nekog kvalitetnijeg izvođača koji bi nastupio na otvorenom, drugim gradovima pak to nije kamen spoticanja. Znači li to da samo Zadranima smeta hladnoća i kiša da bi se veselili i pjevali uz pjesme, primjerice jednog Gibonnija ili je problem u nečemu drugome?
– Mi smo prošli doček prema mišljenju mnogih koji su sudjelovali u organizacijskom i idejnom smislu izveli najbolje do sada. Taj jedan mediteranski doček u stilu malih feštica po Varošu na nekoliko mjesta pokazao se savršenim rješenjem za naše podneblje, ustvrdio je Grgurović.