Hrvatskoj i međunarodnoj kulturnoj javnosti dobro su poznata četiri suvremena svjetovna kipara s otoka Hvara – Peruško Bogdanić, Slavomir Drinković, Kažimir Hraste i Kuzma Kovačić, međutim, njima svakako treba pribrojiti i generacijski vrlo bliskog kipara, slikara, restauratora, pjesnika, mornara, ribara, vojnika, misionara, teologa i svećenika fra Joakima Jakija Gregova (58), koji je zapravo predstojnik franjevačkog samostana bl. Gospe od Milosti u Hvaru (1461.).
Slovenka Ana Podhostnik je još u povodu njegove izložbe skulptura u Ljubljani (2003.) prigodno napisala da je fra Jaki najbolji svećenik među kiparima i najbolji kipar među svećenicima. Međutim, mnogima je nejasno otkud tako veliki umjetnik među fratrima i kako zapravo uspijeva pomiriti svoj umjetnički angažman s crkvenim obvezama.
Fra Joakim Jaki Gregov pored skulpture sv. Frane Asiškog ispred franjevačkog samostana
– Rodio sam se 1952. u Pašmanu u obitelji kovača Augustina Gregova, tako da sam od najranije mladosti udarao po željezu oblikujući neke jednostavne forme, a možda su me baš ta iskustva i odvukla u svijet kiparstva.
S druge strane bili smo vjernička obitelj, pa je najprije moj stariji brat fra Stipe postao svećenikom, a potom sam i ja krenuo njegovim stopama – skromno će fra Jaki, kipar figurativac pretežito religiozne tematike, za kojeg kažu da se kao slikar odužio tradiciji italo-kretske ikonske umjetnosti, a da je kao kipar “zaljubljenik u Meštrovićevu patetiku i heroiziranu gestu”, premda on ne zaboravlja istaknuti da je njegov uzor zapravo bio i ostao slikar Ivo Dulčić (1916.-1975.).
Misionar i umjetnik
A fra Jakijev životni put uistinu je zanimljiv, prošao je puno toga od pohađanja srednje tehničke škole i splitske franjevačke gimnazije, studija teologije, Visoke škole dekorativnih umjetnosti u Rimu, gdje je diplomirao kiparstvo u klasi koju je vodio veliki pedagog i umjetnik prof. Bernardo Mario Ciaccia.
Od 1984. do 1999. kao svećenik misionar i svećenik umjetnik služio je u zemljama Sjeverne Amerike. Tih godina uporno se, a neki tvrde i s nevjerojatnom “lakoćom”, umjetnički potvrđivao, da bi se 1991. vratio u voljenu Hrvatsku, gdje je za vrijeme Domovinskog rata kao svećenik djelovao među vojnicima, prognanima i izbjeglima, te poniženim i ranjenim ljudima kojih je u zadarskom i biogradskom zaleđu bilo napretek.
Blagoslov kipa sv. Teodora u Milni, rad fra Joakima Jakija Gregova
‘Sve ono što sam napravio sada je vrlo teško i pobrojati’
Istinski umjetnik, koji nikada nije bio opterećen materijalnim dobitkom, a nerijetko je svoja djela i darivao, 1999. se konačno skrasio u hvarskom samostanu nastavljajući svoj umjetnički i obnoviteljski rad, gdje i dandanas obitava u suživotu s prof. dr. Bernardinom Škuncom, ofm. (75), istaknutim povjesničarom umjetnosti i liturgičarom, znanstvenikom kojeg ljudi uglavnom doživljavaju kao čovjeka od pera.
Eto, i zadnji njegov roman “Mirotvorac iz Bolonje” prošle godine dobio je prestižnu nagradu “August Šenoa”, no i fra Jaki se posljednjih godina vrlo ozbiljno posvetio otvaranju vrijedne samostanske knjižnice. Iza njega su također ostale brojne samostalne i skupne izložbe, te javni radovi kao što su reljefi, vitraji i slično, dok su njegove skulpture u kamenu, bronci i drvu, isto kao i slike na platnu, papiru ili staklu razasute diljem svijeta.
– Sve ono što sam napravio sada je vrlo teško i pobrojati. Govori se da je samo u Americi i Kanadi oko 300 mojih djela, a ostala su u Lijepoj našoj, te u Italiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Njemačkoj, Švicarskoj… Ipak, žitelji otoka Hvara u prvom redu pamte moje skulpture u bronci – sv. Florijana s amforom iz koje teče voda ispred Vatrogasnog doma u Hvaru, sv. Franje Asiškog u adoraciji ispred samostana i sv. Teodora u Milni.
Međutim, tu su još u kamenu isklesani: “Raspelo na hridi”, “Usprkos vjetru”, “Tebi more moje” i sv. Benedikt za sestre benediktinke u Hvaru, vratnica hvarske katedrale, reljefi u orahovu drvu s prikazima Leopolda Mandića i “Povratka sina rasipnoga” na vratnicama ispovjedaonice, te kameni oltar u domicilnoj samostanskoj crkvi, te još puno, puno toga – pripovijeda veliki majstor o svojim nerijetko i grandioznim djelima
