Regionalna veletržnica Benkovac d.d., jedna od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica koji je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom Ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD), nalazi se u dugovima teškima skoro 35 milijuna kuna.
Oporavak je neizvjestan nakon što je propao i šesti natječaj za privatizaciju, a Emil Stolić, bivši direktor Regionalne veletržnice Benkovac, nepravomoćno je osuđen na godinu i pet mjeseci zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti te prijevare u službi, za više od 150 tisuća kuna.
Vlada RH opozvala je dosadašnje članove Nadzornog odbora društva Regionalna veletržnica Benkovac d.d. na čelu sa Željkom Lončarom i predložila izbor novih članova: Frane Božine, Branka Žalca, Mihaela Akermana i Vlaste Habijanec Belošević, biranih javnim natječajem.
– Još uvijek nismo dobili službenu potvrdu novih članova pred Skupštinom, ali će vjerojatno biti prihvaćeni. Veletržnica je u blokadi od 2004. godine, a jedini izlaz bila bi privatizacija – kaže sadašnji direktor veletržnice Dražen Lokin.
Umjesto planirane Veletržnice i burze roba koju bi ravnopravno formirali trgovci, ali i proizvođači, u tržišnu su igru uskočili veliki igrači koji za svoj račun i prema vlastitim uvjetima otkupljuju robe od nekolicine većih proizvođača, dok manji u znatnoj mjeri sve više stagniraju i gube utrku sa tržištem.
Na području Zadarske županije tri su najveća otkupljivača: Plodovi Fructus koji u Polači otkupljuje proizvode za potrebe Agrokora, zatim ZKM i Samirić u Zadru.
Tu se otkupljuje glavnina proizvodnje iz Ravnih kotara, ostali dio ide drugim kanalima prema Rijeci i Splitu. Uvjeti plaćanja su od 60 do 90 dana, dok cijenu uglavnom formiraju trgovci, a ne proizvođači.
Oni robu moraju dostaviti u opskrbne centre trgovaca gdje se otkupljuje, pakira i transportira dalje u trgovačke lance, a onaj tko ne pristane na takve uvjete, praktično nema alternativu, odnosno nema gdje drugo plasirati robu.
Svi se na kraju ugrade u cijenu proizvoda, a najmanji dio ostaje proizvođaču. Zbog toga je domaća poljoprivredna proizvodnja osuđena na propast, a jedino bi se novom poljoprivrednom strategijom na nacionalnoj razini i ulaganjem u nove hladnjače i otkupne stanice nešto moglo spasiti, ali za to je već kasno.
Prilika za to već je izgubljena – kažu zadarski proizvođači koji već odavno ne vjeruju u oporavak regionalne veletržnice i formiranje burze roba.
