Znanost je utvrdila da veliki broj bolesti kod čovjeka ima direktnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, odnosno s ostacima rezidua kemijskih sredstava koja su se koristila u agrotehnici pojedinih poljoprivrednih proizvoda. Stoga se danas sve više traži tzv. “zdrava” hrana, odnosno hrana koja je proizvedena na “eko” način, iako je taj termin nespretno izabran jer prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. Možda bi termin “prirodna” hrana više odgovarao.
Proizvodnja bez nadzora
No savjet onima koji se žele “zdravo” ili “prirodno” hraniti je da ne nasjedaju na priče prodavača na tržnicama kako je voće, povrće ili meso koje se nudi uzgojeno na ekološki način, a na njemu nema znaka ekološkog proizvoda.
Novim Zakonom o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda čiju objavu očekujemo ovih dana zabranjeno je korištenje pojmova “ekološki”, “organski”, “biološki” ili njihove skraćenice “bio”, “eko” za označavanje, prezentiranje i komercijalne dokumente proizvoda koji nisu proizvedeni sukladno spomenutom Zakonu. Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN12/01.,NN 14/01., NN 79/97) poštuje načela propisana uredbama Vijeća Europske unije i IFOAM-a, a podzakonskim aktima, odnosno pravilnicima su podrobnije definirani svi važni pojmovi ekopoljoprivrede. Kako je kod nas spomenuti zakon na snazi još od 2001. godine i posljednjih godina ima pozitivnih pomaka, očekivali bi puno respektabilniju proizvodnju, a podatak kako imamo svega 1,88 % udjela ekološke proizvodnje u ukupnoj govori kako nam je još uvijek puno “draže” agrotehniku u poljoprivrednoj proizvodnji provoditi bez nadzora.
Zadarska županija najekološkija u Dalmaciji
U Hrvatskoj je pod konvencionalnom proizvodnjom (proizvodnja koja se ne može deklarirati i označiti) 1.079.431 ha, a pod ekološkom 20.669 ha, od čega je: 12.689 ha oranica, 2.520 ha livada i pašnjaka, 1.664 ha voćnjaka, 118 ha šume, 300 ha vinograda, 357 ha maslinika, 128 ha povrća, 353 ha ljekovitog bilja i dr. Broj ekoproizvođača u Hrvatskoj se svake godine znatno povećava.
Tako su u Upisnik ekološke proizvodnje 2001. godine bila upisana samo dva ekoproizvođača, 130 upisanih imali smo 2003. godine, 335 u 2006. godine, da bi danas broj ekoproizvođača iznosio tisuću (podaci MPRRR, rujan 2010.).
U Zadarskoj, kao najekološkijoj dalmatinskoj županiji imamo 47 ekoproizvođača upisanih u Upisnik ekoloških proizvođača hrane s proizvodnjom na 833 ha od čega 490 ha krmnog bilja, 80 ha vinograda, 47 ha maslinika, 10 ha ljekovitog bilja, raznih voćnih vrsta (smokva, šljiva, kupina i dr.) 2,7 ha, a mješovitog povrća malo manje od 1 ha, točnije 9.225 m2 i dr. Njihova proizvodnja je pod kontrolom i ako dobiju pozitivno mišljenje nadzornih stanica mogu zatražiti rješenje nadležnog ministarstva o stavljanju ekomarkice na svoj proizvod. Važna odrednica naših ekoloških proizvođača je “tihi izvoz” ili turistička potrošnja koju naši proizvođači moraju prepoznati i iskoristiti upravo ponudom prepoznatljivog ekoproizvoda. Ekološki proizvodi imaju kupca i mogu se prodati na našem tržištu o čemu svjedoče i podaci o uvozu u Hrvatsku raznih ekoloških proizvoda (količina preko 4 milijuna l/kg), čija vrijednost prelazi 15 milijuna eura. Povećanjem domaće ekološke proizvodnje mogao bi se smanjiti udio uvezenih ekoloških proizvoda.
Šansa za maslinare
Poljoprivredno gospodarstvo da bi dobilo status ekoproizvođača mora provesti 2-3 godine u tzv. “prijelazno organskoj – ekološkoj proizvodnji” zbog čišćenja tla, odnosno otklanjanja ostataka pesticida u tlu do pravilnikom određene prihvatljive razine.
Značaj ekološke poljoprivrede za Hrvatsku u mogućnostima koje nudi je neograničen, a to se poglavito odnosi u obalnim županijama na maslinarsku proizvodnju. Zbog svojih ljekovitih, a prema nekim istraživanjima i antikancerogenih svojstava ekološki proizvedeno maslinovo ulje traženo je na tržištu razvijenih europskih zemalja te postiže znatno veću cijenu od maslinova ulja koje je proizvedeno u klasičnoj, konvencionalnoj proizvodnji.
U najrazvijenijim maslinarskim zemljama, kao što su Italija, Španjolska i Grčka ekološko maslinarstvo je prepoznato kao nov, isplativ oblik proizvodnje. Tajna spomenutog krije se u tome što je maslina kultura koja se vrlo lako prilagođava ekološkoj proizvodnji i ne zahtjeva znatne inovacije. Zato apeliramo na sve proizvođače maslinova ulja, ali i na ostale da razmisle o mogućnostima koje im nudi zakonodavstvo i institucije koje imamo.
Kako je izdanom direktivom EU 91/414/EEC obveza za sve zemlje europske unije kontrolirana, odnosno integrirana proizvodnja naši proizvođači neće moći, na sreću potrošača, u promet stavljati i na tržnicama prodavati proizvode bez nadzora. Dakle, svi proizvodi morat će imati znak integrirane ili ekološke proizvodnje, a na proizvođačima je da se odluče kojoj će se proizvodnji prikloniti.
