Kulminacija je berbe i prerade maslina, a brojne dalmatinske uljare ovih dana ne znaju što učiniti s onim što ostane nakon dobivanja maslinova ulja: grančicama, ali najviše kominom, koju čine mljevene i procijeđene maslinove koštice.
Milan Novoselić, umirovljeni diplomirani inženjer strojarstva iz Zadra, ima rješenje: smislio je, naime, način kako se pomoću komine grijati.
– U kilogramu komine ima od 14.000 do 22.000 kilodžula, u drvu bukve 14.700, a u loživu ulju 42.000. Pedeset litara loživa ulja košta 43 eura i daje topline kao stotinu kilograma komine, čija je cijena od pet do sedam eura.
Kod nas se komina uglavnom baca, tek se nešto malo koristi kao gnojivo, iako se u njoj krije vrlo jeftina energija – ističe Novoselić.
Ovaj inženjer koji je radio u tvornici SAS u Zadru kao projektant konstruktor specijalnih alatnih strojeva, u mirovini je u potpunosti razradio projekt biomasa – obnovljivi izvor energije iz maslina, od otpada koji ostaje nakon prerade maslina.
Najvažniji je dio projekta Novoselićev plamenik koji se može ugraditi u svaku peć za centralno grijanje, kaljevu peć ili ukomponirati u neki od postojećih sustava za zagrijavanje prostora.
– Za kuću od 120 četvornih metara potrebno je oko 1500 kilograma komine, a kod nas će se ovih dana baciti oko 20.000 tona komine. U Dalmaciji, koja se grije uglavnom ili drva ili na skupu struju i loživo ulje, to je odlično rješenje – kaže Novoselić, koji jamči da je zagađenje od izgaranja prihvatljivo jer u komini ima 0,01 posto sumpora, a u loživu ulju pet posto.
Za njegov se plamenik već zainteresirao poduzetnik iz Čakovca Tihomir Zidarić, koji namjerava pokrenuti serijsku proizvodnju.
Doduše, skladište za kominu dvostruko je veće od spremnika za loživo ulje, troškovi se penju ako se komina paletira, a potrebno ju je i prosušiti jer u sebi sadržava 50 posto vlage.
No, naglašava Novoselić, to su relativno lako rješivi detalji s obzirom na to da je u vrijeme recesije komina u Dalmaciji “zeleno zlato”, kojega ima u velikim količinama i može se nabaviti u gotovo svakoj uljari.
– U svoju sam kuću već ugradio plamenik i grijem se na kominu, ali još ne bih želio otkrivati tehničke pojedinosti i izgled plamenika, dok ne počne serijska proizvodnja.
Susjedi su me ispočetka gledali malo čudno, međutim, sada su shvatili da je to posve prihvatljiv način korištenja prirodnog izvora energije. Usklađen je i s propisima Europske unije, u kojoj se komina neće moći bacati u okoliš, a njezino je izgaranje zapravo reciklaža jer CO2 koji se ispušta gorenjem “vraćaju” maslinova stabla apsorpcijom ugljikova dioksida i proizvodnjom kisika – zaključuje Novoselić.
