Ministarstvo financija priprema zakon o porezu na imovinu koji bi nadoknadio manjak u proračunu lokalnih jedinica, potvrdio je ministar Šuker. Taj zakon bi se u javnosti mogao predstaviti kao harač lokalnih jedinica, piše Večernji list.
U svim europskim zemljama postoji porez na imovinu i kreće se oko jedan do tri posto.
Još uvijek nije odlučeno na koji će se način u Hrvatskoj obračunavati porez na nekretnine, no Jutarnji je prije dva mjeseca pisao o mogućim scenarijima koji se mogu dogoditi.
Tko u ovoj zemlji ima plaću, plaća u prosjeku 25 posto poreza. Tko je poduzetnik, plaća 20 posto. Tko iznajmljuje nekretnine, plati rijetko nekoliko postotaka, najčešće ništa. Tko špekulira s nekretninama, ne plati niti lipu. Kakva je poruka? Rad i pošteni biznis najmanje se isplate. Mućkajte sa zemljištima, kupujte, preprodajte… nećemo vam ništa. Dobro, hrvatski porezni sustav poznaje pojam kapitalne dobiti na razliku u cijeni nekretnine, ako se prodaje u roku od tri godine, ali špekulanti mogu čekati te tri godine ili preprodaju ranije, a vlasničku promjenu unesu nakon te tri godine. Ionako ih u međuvremenu ne pogađa nikakav porez na nekretnine.
Monopolisti na tržištu
Rezultat je preskupa cijena rada, nekonkurentna stopa poreza na dobit, ogromna potražnja za nekretninama i zemljištima te monopolistički položaj vlasnika zemljišta. A posljedice su nekonkurentno gospodarstvo, mali izvoz, visoki dug i imidž zemlje u kojoj se ne isplati proizvoditi, kaže dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
No, zato samo u kućama za odmor ‘sjedimo’ na više od 20 milijardi eura, što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga. Tih je kuća oko 200 tisuća, a neka je prosječna površina 70 kvadrata, to je 14 milijuna kvadrata. Neka je prosječna cijena 1500 eura po kvadratu, to je tih 20 milijardi eura! Da je porez na te nekretnine 0,5 posto, eto 100 milijuna eura godišnjeg prihoda, a da je 1 posto, eto 1,5 milijardi kuna proračunu, otprilike onoliko koliko će dobiti od poreza na dohodak.
Nadalje, Zagreb ima više od 300 tisuća stanova. Da se svaki iznajmi za 200 eura, eto rentijerskog dohotka od 750 milijuna eura ili 5,5 milijardi kuna! Da se na taj rentijerski dobitak plati 15 posto poreza, eto još gotovo milijardu kuna.
A riječ je samo o stanovima u metropoli i kućama za odmor, onih za stanovanje u drugim dijelovima zemlje, poslovnih prostora i raznih vrsta zemljišta nismo se još niti dotaknuli.
Porez na nekretnine bolna je tema za više od 90 posto domaćinstava u Hrvatskoj, jer smo prema broju kvadrata koje posjedujemo među najbogatijim nacijama u Europi. No, porez na nekretnine najveći bi udarac bio za onu manjinu koja vlasništvom na zemljištima ucjenjuje i građevinare i kupce stanova, jer cijene zemljišta, primjerice u Zagrebu, ne padaju niti približno istom brzinom kao cijene stanova, a po sadašnjim se cijenama, kažu ekonomisti, ne isplati graditi.
Taj bi porez bio udarac i za brojne dobro stojeće koji su svoje bogatstvo pretočili u stanove: krajem godine u Zagrebu redovito poraste prodaja stanova jer ih kupuju svi poduzetnici i tzv. slobodne profesije kako ne bi morali platiti porez na dobit ili na dohodak. Javna je tajna da istaknuti pripadnici unosnih profesija, poput odvjetnika, javnih bilježnika, liječnika… imaju prava nekretninska carstva, u koja su neoporezivo pospremili svoje milijune. Usput ih iznajmljuju i tako zarađuju tisuće eura mjesečno. Mnogi ljudi s pristojnom plaćom u ovoj zemlji plaćaju više poreza nego oni koji zarade milijune i žive u vilama.
Koga pogađa porez
Porez na nekretnine bi, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše. U konačnici, pravedna će vlast porez na nekretnine uvesti tako da prosječnog čovjeka uopće ne pogodi, jer će mu istodobno biti smanjeni neki drugi nameti, poput poreza na dohodak i doprinosa, a komunalna se naknada ionako mora ukinuti, ona je samo nepravedni oblik poreza na nekretnine.
Strah od uvođenja
Taj će porez iz temelja promijeniti hrvatsko društvo, pa se političari zato toliko boje njegova uvođenja. Službeno je opravdanje da OIB nije u potpunosti zaživio pa se niti ne zna tko što posjeduje. Uz to se vade na nesređene gruntovnice i katastre, premda je to izvrnuta teza, jer su te knjige nesređene zato što nema poreza na nekretnine pa niti lokalna vlast niti građani nemaju motiva da srede podatke. Političarima je dobra isprika i kriza koja je već osiromašila ljude pa nije dobro vrijeme za uvođenje novog poreza.
Stvarni je razlog HDZ-ov i HSS-ov strah da s porezom na nekretnine nemaju baš nikakve šanse na izborima. Strah je toliki da Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a i donedavni član vladajuće koalicije, kaže kako o njemu nikad nisu niti razgovarali na koalicijskom vijeću.
Međutim, ne uvedemo li porez na nekretnine, Hrvatska će biti jedina europska zemlja bez njega, što se sigurno neće sviđati Bruxellesu jer u europskom sustavu vrijednosti onaj tko ima stan, kuću, vikendicu… nije siromašan, a tko nije siromašan, mora plaćati porez.
