Ugodno smo iznenađeni, nismo očekivali da ćemo biti šampioni. Šampionska titula znači da se isplatio naš trud, da ono što radimo vrijedi, kaže Katica Žampera iz Žmana na Dugom otoku koja je zajedno sa suprugom Nikicom proglašena šampionom palete sireva na 11. izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva koja je prošlog tjedna održana u Zadru. Žampere su na natjecanje poslali osam kozjih sireva, tvrdih, polutvrdih i mekih s maslinarskim – uljnim varijacijama.
Obitelj Žampera već se nekoliko godina bavi ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom maslinova ulja i kozjeg sira. Registrirani su kao obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo te su upisani u upisnik ekoloških proizvođača maslinova ulja i kozjeg sira. Oni su prvi proizvođači eko maslinova ulja u Hrvatskoj, a u kakvoći njihova ulja uživao je i bivši predsjednik RG Stjepan Mesić. Danas osvajaju šampionske titule za kvalitetu svojih sireva.
– Mi imamo devedeset muznih koza i to je za nas dovoljno. Bolje je imati manji broj i raditi kvalitetno. Ne iskorištavamo ih maksimalno i držimo ih prirodno. Nije nam ih cilj iscrpiti. Proizvodimo godišnje dvije tone sira. Sve što proizvedemo i prodamo. Najveći dio prodamo kod kuće i nekoliko puta godišnje otiđemo na sajmove, uglavnom u Zagrebu. Maslinovog ulja proizvedemo od 300 do 400 litara, priča Katica Žampera i nastavlja s opisom palete kozjih sireva obitelji Žampera:
– Proizvodim tvrde, polutvrde i meke kozje sireve. Proizvodnja tvrdih i polutvrdih sireva ima tradiciju na Dugom otoku, a mekih ne. Njih smo naučili spremati slušajući struku na seminarima i druge kozare. Kombiniramo sir s maslinovim uljem maslina, prirodnim začinima kao što je ružmarin. Sigurno je da takav sir ima bolji okus i veću nutritivnu vrijednost. Nemamo namjeru širiti paletu naših proizvoda. Nama je prvi cilj održati kvalitetu.
Sireve prodaju po cijeni od 80 do 140 kuna po kilogramu. Meki sirevi su 80, a tvrdi 140. Kada se zna da Žampere godišnje proizvedu 2.000 kilograma sira brzo se za većinu dođe do vrtoglave cifre kojoj se može dodati i zarada od maslinova ulja koje ide po cijeni od 120 kuna za litru. Ipak to je teško zarađen nova. Bez obzira je li nedjelja, radni dan ili praznik radni dan obitelji Žampera je ubitačan, određen prema suncu. Ljeti se dižu u pet sati ujutro, najkasnije. Do deset treba obaviti ispašu, zatim rad u sirani do 14 sati. Nakon tog dva kratka sata odmora, a zatim još jedna ispaša do 22-23 sata. Zimi je nešto kraći radni dan, manje je posla jer sunce ranije zalazi.
Svoje ekoproizvode, sir, ulje i povrće Žampere prodaju domaćem stanovništvu, ali najvećim dijelom turistima. Kvaliteta njihovih proizvoda već je poznata pa njihovo gospodarstvo posjećuju turistički brodovi. U lijepo uređenom prostoru uvijek se proda litra maslinova ulja, kilogram sira ili svježeg domaćeg povrća. Vraćaju se stari turisti koji dovode nove da uživaju u delicijama obitelji Žampera.
– Na otoku je teško proizvesti, ali je lako prodati. Naša prednost u odnosu na ljude iz Slavonije, Ravnih kotara, jest što nama turisti dolaze na kućna vrata. Mi sve svoje proizvode prodamo. No nama je proizvodnja skuplja. Trebamo puno stvari dovesti s kopna. Često moramo i u Zadar. Prije to nije bio problem jer su linije bili dobre, a sada kad se radi most u Ždrelcu, trebamo izgubiti skoro tri sata da dođemo do Zadra, priča Katica Žampera i dodaje:
– Ipak mi smo ljudi s otoka, naučili smo na njega i dobro nam je. Ne bismo otišli s njega. Imamo svoju netaknutu prirodu i mogućnosti za proizvodnju. Samo trebamo raditi.
