Bože mili, za koga dižemo glas, za koga se svakih četiri godine i to baš nedjeljom uputimo na najbliže biralište i zaokružujemo nekakav broj ispred nekog imena? Koliko bezveznjaka, neotesanaca, ridikula u Hrvatskom Saboru ima? Čitava vojska nesposobnjakovića koji žive na grbači poreznih obveznika i uporno izbjegavaju odgovornost za svoja (ne)djela!
Ako ste gledali makar skraćenu verziju posljednjih prepucavanja u Saboru gdje je glavna točka dnevnog reda bila izglasavanje (ne)povjerenja premijerki Jadranki Kosor, onda ste se osobno mogli uvjeriti u visoku razinu kokošarenja “narodnih izaslanika” u skupim odijelima. Punih dvadeset godina nas političari na svim razinama, od općinskih čelnika do vladinih ministara prave svjetskim budaletinama, ovcama na koje uvijek mogu računati uoči izbora. U dvadeset godina je izostala svehrvatska građanska solidarnost i na tome su nam prevaranti sa stranačkim iskaznicama jako zahvalni. Najveći domet u iskazivanju nezadovoljstva građana u ova dva desetljeća kvazidemokracije u devastiranoj, korumpiranoj, opljačkanoj Hrvatskoj su prosvjedi na kojima se dosada još nije uspjelo skupiti više od deset tisuća građana!
A imali smo i imamo razloga negodovati. Što osobno, što po “zapovjednoj odgovornosti”, naši su nam političari uništili gospodarstvo, bacili na ulicu stotine tisuća građana, pljačkali sustavno nacionalno dobro, a ono malo što je ostalo, prodavali za sitne novce onima koji su bili spremni platiti izdašnu proviziju. Što je najgore, nije im dosta, pa to i dalje rade, ali u nešto manjoj mjeri., Naime, malo je toga ostalo za opljačkati, Hrvatska nije na koljenima, već leži u blatu, ponižena, ostavljena od onih koji su izabrani da ju spašavaju.
Naravno, to ne znači da zbog svinjarija ili, bolje rečeno, zločina onih koji nas vode bez obzira je li riječ o vladajućima ili oporbi, ne izađemo na izbore sljedeće godine. Većina građana smatra da svojim neizlaskom na izbore jasno artikuliraju svoje nezadovoljstvo i tako kažnjavaju dobro uhranjene “face” koje im se samodopadno smiješe sa promidžbenih jumbo plakata. Ne! Nikako! Izađimo na izbore i pokažimo da se više ne damo vući za nos. Još bolje, uključimo se u politiku, krenimo u osnivanje listi, u promoviranje onih kojima vjerujemo jer zasigurno oko nas ima jako puno kvalitetnih ljudi. Problem je u tome što se oni ne bave politikom… Politika je kurva i to je svima jasno i zato ne dozvolimo da od nas rade svoje mušterije koje će im prostituciju plaćati svojim glasovima i šutnjom!
