Hrvatski studenti neće morati plaćati školarine ni na jednoj razini studija – od preddiplomske, preko diplomske do poslijediplomske; administrativni troškovi koje će studenti morati plaćati fakultetu biti će zakonski ograničeni, a njihov uspjeh na ispitu se više neće ocjenjivati dosadašnjim ocjenama od 1 do 5, nego slovima od A do FX. Ovo su samo neke od značajnih promjena koje će se dogoditi u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja budu li kroz nekoliko mjeseci usvojeni nacrti prijedloga zakona što ih je jučer na svojim internetskim stranicama objavilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ). Radi se o nacrtima prijedloga tri zakona – Zakona o visokom obrazovanju, Zakona o sveučilištu i Zakona o znanosti.
Kontrola cijena školarina
Na dovršavanje ovih prijedloga zakona, pogotovo Zakona o Sveučilištu, čeka se već jako dugo – izrada novog zakona o sveučilištu bila je obećana još tijekom posljednjih studentskih prosvjeda, prije godinu dana.
U MZOŠ-u tvrde kako žele spriječiti »potpuno nekontrolirano i neopravdano ‘divljanje’ cijena školarina«, koje se na hrvatskim visokim učilištima sada kreću od 3.500 do 52 tisuće kuna, i stoga predlažu ukidanje školarina u cijelosti na svim razinama studija. Predviđa se, međutim, da visoka učilišta mogu tražiti plaćanje upisnine, ali bi ona bila zakonski ograničena na 60 posto prosječne mjesečne plaće za prijediplomski studij i jednu prosječnu mjesečnu plaću u Hrvatskoj za poslijediplomski studij – prema podacima Državnog zavoda za statistiku o plaćama, najviša bi upisnina iznosila 3.200 kuna. Studentima koji uspješno obavljaju obveze u punoj nastavnoj satnici, naglašavaju u MZOŠ-u, pokrivat će se troškovi upisnina.
Programski ugovori
Sustav ocjenjivanja od sedam ocjena, od A do FX, mijenja se u skladu sa smjernicama Glavne uprave za obrazovanje i kulturu Europske komisije, a radi omogućavanja usporedivosti ocjena studenata hrvatskih visokih učilišta s ocjenama studenata u europskim zemljama.
MZOŠ predlaže uvođenje Sveučilišnog vijeća kao novog najvišeg upravljačkog tijela sveučilišta. U njegovu bi sastavu bilo devet članova, od kojih bi pet bilo predstavnika sveučilišta, a četiri bi imenovala država kao osnivač javnih sveučilišta. Primjenom ovih zakona bi se promijenilo i financiranje sveučilišta, koje bi se u budućnosti uređivalo »programskim ugovorima«. Ovim ugovorima bi se, kroz pregovore sveučilišta i države, »utvrdile strateške odrednice rada tih ustanova za višegodišnje razdoblje, kao iznos njihova financiranja«.
– Ukida se državno određivanje znanstvenih i nastavnih pozicija, nego se ostavlja pojedinim institucijama da propisuju kriterije za pozicije docenta, suradnika ili profesora. Na taj način potiče se jačanje kriterija i konkurencija među ustanovama te spriječava olako napredovanje i model po kojem netko čitav život provede u jednoj ustanovi. Uveli smo piramidalni model, po kojem izvanrednih profesora mora biti za trećinu manje od docenata i tako za svaki slijedeći stupanj, čime se potiče regrutacija mlađih kadrova.
