MURTER Od 26. rujna do 04. listopada 2010. god., u Murteru je održan 2. međunarodni interdisciplinarni trening pomorske robotike i primjena, pod nazivom “Breaking the surface 2010”. Trening su zajednički organizirali Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zadru, Centar za podvodne sustave i tehnologije te neprofitna znanstveno-stručna udruga građana iz Zagreba.
Zašto podvodna robotika?
Mosor Prvan, dopredsjednik organizacijskog odbora: „ Jadransko more, iako često isticano kao najznačajniji hrvatski gospodarski i istraživački resurs, zapravo je desetljećima sustavno zanemarivano. Zbog nedostatka sredstava i stručnjaka, istraživanje i zaštita Jadrana nisu ni blizu zadovoljavajućoj razini. Stoga Hrvatska danas ne samo da nema popis podvodnih objekata, kako bioloških i arheoloških, tako i onih koji predstavljaju opasnost pomorskoj plovidbi i morskom okolišu, već nema ni materijalnih kapaciteta za nadzor i kontrolu morskog teritorija. Podvodna robotika može nam značajno pomoći da ispravimo, ali i pozicioniramo Hrvatsku kao jedan od centara razvoja i uporabe podvodnih robotičkih sustava.”
Gdje je hrvatska podvodna robotika danas?
Prof. Zoran Vukić, voditelj projekta „Razvoj istraživačkog potencijala hrvatske podvodne robotike”: „ Teorijskim znanjem i praktičnim radom na razvoju softvera mi smo zapravo uz rame svjetskom vrhu iako je naš Laboratorij za podvodne sustave i tehnologije na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva osnovan prije tek 5 godina. Međutim nakon što smo prije dvije godine pokrenuli projekt „Razvoj istraživačkog potencijala hrvatske podvodne robotike” koji financira Europska komisija, u mogućnosti smo nabaviti visoko sofisticiranu opremu nužnu za naš daljnji rad. Tim projektom mi smo definitivno sebe pozicionirali kao regionalni centar za razvoj podvodnih robotskih sustava i privukli mnoge nove međunarodne suradnike.”
Što je „Breaking the surface”?
Matko Barišić, predsjednik organizacijskog odbora: „BTS je međunarodna radionica podvodne robotike koju organiziraju Fakultet elektroteknike i računarstva u Zagrebu, Sveučilište u Zadru i Centar za podvodne sustave i tehnologije iz Zagreba. Radionica okuplja međunarodne stručnjake iz tri modula: arheologije, biologije i pomorske sigurnosti, a koje su sve usmjerene na podvodnu robotiku. Svrha radionice je interdisciplinarno povezivanje tih struka kako bi se postigao sinergijski efekt koji bi rezultirao zajedničkim kvalitetnijim, učinkovitijim i jeftinijim radom na korist našeg poznavanja i održivog korištenja Jadrana.”
Što se događalo tijekom radionice „Breaking the surface 2010.”?
Matko Barišić, predsjednik organizacijskog odbora: „Osim niza predavanja iz robotike, podmorske arheologije, biologije mora te pomorske sigurnosti, koja su održali vrhunski svjetski stručnjaci, imali smo i tri terenska dana namjenjena demonstraciji uporabe robotike u pojedinim strukama. Novost je svakako terenski rad u području pomorske sigurnosti u kojem je sudjelovala i Hrvatska ratna mornarica s minolovcem Cetina i Divizijunom za protuminsko djelovanje. Tijekom vježbe postavljeno je školsko minsko polje koje je pretraženo autonomnim ronilicama i autonomnim robot katamaranom. Roboti opremljeni različitim sonarskim uređajima uspješno su locirali postavljene mine te tako demonstrirali svoje mogućnosti u protuminskoj borbi.
Koja je uloga podvodnih robota u pomorskoj sigurnosti?
Dr. sc. Vladimir Đapić, NURC – NATO Undersea Research Center: „Uloga robota u pomorskoj sigurnosti je iznimno široka; robote tako koristimo u nadzoru plovnih putova, zaštiti luka i npr. protuminskom djelovanju. Upravo je u protuminskom djelovanju robotika ključna jer smanjuje rizik za ljudske živote. Autonomni robot se šalje u potencijalno, minama zagađeno područje, locira minu i otpušta manjeg robota s kamerom. Preko kamere operater može vidjeti o kojem je tipu mine riječ, a konačni je cilj da sam robot deaktivira minu. Naša je zadaća izbjeći svaki kontakt čovjeka s minom.
Koja je uloga podvodnih robota u arheologiji mora?
Mr.sc. Irena Radić Rossi, članica programskog odbora i voditelicaj arheološkog programa radionice: “Podvodni roboti koriste se u arheologiji već duže vrijeme. Ono što je nama u Hrvatskoj u prvoj fazi posebno zanimljivo odnosi se prije svega na otkrivanje arheoloških nalazišta s ciljem njihove pravovremene zaštite. Za sada se započelo skromnim koracima, ali se ipak postupno napreduje što pokazuje sve veći broj projekata usmjerenih na otkrivanje i dokumentiranje nalazišta na velikim dubinama. Što se same radionice tiče, ona je osobito značajna zbog interdisciplinarnog pristupa koji nam do sada nije pošao za rukom. Projekti istraživanja Jadrana moraju se zasnivati na zajedničkoj geološkoj, arheološkoj, biološkoj i drugoj osnovi, ćemo na taj način znatno smanjiti troškove, postižući istovremeno daleko kvalitetnije rezultate. Upravo se to događa ovih dana u Murteru.”
Dr. sc. Prof. Bridget A. Buxton, Sveučilište u Rhode Islandu (suradnica svjetski poznatog podvodnog arheologa Roberta Ballarda, pronalazača olupine HMS Titanic): „Prije svega, želim istaknuti da sam zaista oduševljena ljepotama hrvatske obale i gostoljubivošću ljudi koji su me dočekali. Ugodno sam iznenađena entuzijazmom i velikim potencijalima hrvatskih istraživača, kako robotičara, tako i arheologa. Jadransko more oduvijek je bilo značajan plovni put, stoga je sasvim sigurno da sa daljnjim razvojem podvodne robotike u Hrvatskoj mogu očekivati fenomenalni arheološki nalazi.
Koja je uloga podvodnih robota u biologiji mora?
Dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, članica programskog odbora i voditeljica biološkog programa radionice: „Važno je istaknuti, kako je riječ o početcima stvarne interdisciplinarne suradnje u ovom polju, gdje robotičari imaju tehnologiju koju mi trebamo, a njima je u interesu da znaju što je nama potrebno kako bi je dalje razvijali. Uzimajući u obzir da je podmorje čovjeku malo dostupno, s obzirom na ograničenja u vremenu i dubini, postaje nam jasno što nam robotika znači za biološka istraživanja podmorja. Ona nam omogućava da znatno duže boravimo pod vodom te da dopremo do daleko većih dubina.”
Imamo li dovoljno podvodnih robota?
Prof. Zoran Vukić, voditelj projekta „Razvoj istraživačkog potencijala hrvatske podvodne robotike”: „Hrvatska nema ni blizu dovoljan broj robota. Kako bi zadovoljili osnovne potrebe trebali bi ih imati barem 50, dok recimo naš laboratorij za sada posjeduje 3.
Kakvi roboti postoje?
Matko Barišić, predsjednik organizacijskog odbora: „Osnovna podjela je na ROV (daljnski upravljani robot) i AUV (autonomni robot). ROV je kabelom povezan za upravljačku ploču, a operater u svakm trenutku ima nad njim nadzor, naravno upravo je kabel ograničavajuči faktor, dok je prednost to što nam u svakom trenutku informacije postaju dostupne u realnom vremenu. AUV je robot koji samostalno obavlja programirane zadaće, što znači da nije povezan kabelom. Naravno, nedostatak takvog vozila je što s njega ne primamo informaciju u realnom vremenu, već su nam one dostupne tek nakon povratka s misije.
Kada možemo očekivati komercijalnu hrvatsku ronilicu i koje će biti njene prednosti u odnosu na druge ronilice tog tipa?
Matko Barišić, predsjednik organizacijskog odbora: „Mi smo zapravo nedavno prijavili jedan projekt, čiji bi rezultat trebala biti prva hrvatska komercijalna ronilica višezadaćnog tipa. U odnosu na druge ronilice toga tipa ona bi trebala biti jeftinija i imati mogućnost obavljanja većeg broja funkcija.
