Godinama smo u rujnu s ribarskih brodova otkupljivali oko 1000 tona male plave ribe, a ove godine nećemo niti 100 tona uspjeti dobiti. Skladišta su nam prazna, a i ona riba koja se doveze je mala, neodgovarajuće veličine za konzerviranje, kaže Miodrag Lacić, direktor zadarske Adrije, najveće hrvatske tvornice za preradu ribe.
Nešto se očito događa u dubinama najljepšeg mora na svijetu, no što, pouzdano se još ne zna.
Prema istraživanju dr. Vjekoslava Tičine sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, podaci o biomasi u Jadranu se mijenjaju iz godine u godinu.
– Kakvi su točni podaci za 2010. godinu, znat ćemo krajem godine. Ribari znaju svoje podatke, a mi dovršavamo analizu eho monitoringa u našem podmorju, uključujući i ZERP, sve do sredine Jadrana, kaže dr. Tičina.
– S druge strane monitoring obavljaju talijanski znanstvenici, a podaci se usmjeravaju prema ministarstvima poljoprivrede koja donose odluke o načinu ulova i vode ukupnu politiku, dodaje dr. Vjekoslav Tičina.
Dok znanstvenici analiziraju situaciju, ribari su očajni. Ovih su dana zadarski ribari i prerađivači uputili apel javnosti i nadležnim institucijama zbog drastičnog pada ulova sitne plave ribe. U protekle je dvije godine smanjeni ulov ribare i riboprerađivače doveo na rub katastrofe.
– Javno smo više puta upozoravali na za ribare pogubnu odluku o pristupanju Hrvatske ICCAT-u, upozoravali smo da će smanjivanje kvota ulova tune dovesti do znatnog povećanja broja tuna u Jadranu. A to za posljedicu ima smanjenje stocka sitne plave ribe kojom se tuna hrani, kaže mr. Šime Kosor, predsjednik strukovne skupine za ulov ribe u Županijskoj gospodarskoj komori Zadar.
Kosor je inače upravitelj ribarske zadruge “Omega 3” iz Kali, najveće na našem Jadranu jer je u zadrugu udruženo 27 brodova plivaričara koji ostvaruju više od četvrtine hrvatskog izlova male plave ribe.
Ribarske su mreže ovih dana prazne, ulov je manji za više od 25 posto po brodu, a prihod je manji i za 40 posto zbog toga što se lovi riba manje pecature, a često je miješana pa ne može ići u preradu za konzerviranje.
– Dogodila nam se pauperizacija nosilaca ulova. Država je krenula u politiku gradnje ribarskih brodova, mnogi ribari su se zadužili da bi nabavili novu tehniku i brodove, a ribe sada nema. U međuvremenu su stigli krediti na naplatu i nalazimo se u bezizlaznoj situaciji ako nam država ne pomogne, zabrinuto kaže Kosor.
– Tražimo da se promijeni sustav poticaja koji je sada kontraproduktivan jer ne štiti resurse, zatim da se produži lovostaj u zimskim mjesecima s jedan na puna dva mjeseca da bi se obnovio riblji fond.
Treba analizirati koliko je ova politika dobra za budućnost ribarstva s ovoliko novih velikih brodova, što to znači za stanovništvo na otocima koji tradicionalno žive od ribarstva. Poticaji za ribarstvo u masi čine tek dva-tri posto sredstava u odnosu na poticaje koji se isplaćuju u poljoprivredi, što znači da novca ima, ali je krivo raspoređen, dodaje Kosor.
Ribari smatraju da su ne svojom krivnjom dovedeni u bezizlaznu situaciju.
– Ne možemo se pomiriti s tim da ekonomski propadamo zato jer djeluju stihija, nestručnost i nebriga nadležnih institucija, kaže se u ribarskom apelu javnosti. Zadarski ribari traže čak proglašavanje elementarne nepogode zbog izostanka očekivanog ulova.
U HGK-u u Zagrebu održan je u utorak sastanak na kojem se analizirala situacija u kojoj su se našli ulov i prerada ribe. Što će od zahtjeva ribara na koncu biti, tek će se vidjeti.














