Sinoć je u crkvi Sv. Marije u Zadru održan prigodni duhovni i kulturni program u povodu obilježavanja spomena četrdesete obljetnice povratka koludrica iz Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u djelomično obnovljeni Samostan Sv. Marije koji je u Drugom svjetskom ratu, 1943. godine do temelja porušen zapaljivim bombama.
Benediktinski Samostan Sv. Marije u Zadru, je nakon francuske, najstarija benediktinska redovnička zajednica u svijetu, u kojem jedno tisućljeće žive koludrice koje u neprestanoj molitvi, kontemplaciji i radu služe Bogu, ljubeći ga iznad svega, kao Kristove Zaručnice. Benediktinke su za vrijeme izgnanstva djelovale u tri samostana, u Rabu, Pagu i Krku, a od 1970. godine borave u zadarskom sjemeništu “Zmajević”. Obnavljanje Samostana Sv. Marije u Zadru trajalo je sve donedavno. Zadarske koludrice su u sjemeništu “Zmajević” živjele do 27. rujna 1970. godine kada su u svečanoj procesiji prešle u sadašnji Samostan Sv. Marije.
– U vrijeme prijelaza u Samostan Sv. Marije u Zadru bilo je ukupno 23 koludrice. Kasnije je ušlo sedam novih sestara, a jedanaest ih je umrlo. Od ovih jedanaest, jedna koludrica je poslije došla i kao mlada umrla. Sada je u Samostanu Sv. Marije ukupno 20 koludrica, jedna novakinja i jedna kandidatica. Zadarske benediktinke su sve Hrvatice, najviše ih je iz Zadarske nadbiskupije, a dvije su iz BiH. Kada su koludrice prešle iz sjemeništa “Zmajević” u Samostan Sv. Marije, pratile su ih tri juniorke i jedna kandidatica. Juniorke su bile opatica Anastazija Čizmin, M. Tarzicija Petričević i M. Cecilija Kero, a kandidatica Rajka Sikirić. Prije 40 godina cijela ondašnja Biskupska konferencija ispratila je koludrice iz Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević”, Kalelargom u samostan djelomično obnovljen. Tada su Zadrani, brojni vjernici i hodočasnici mogli kroz tjedan dana posjetiti samostan, ispričala je opatica M. Anastazija Čizmin.