Radni sastanak poduzeća za ulov ribe s državnim tajnikom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Tonćijem Božanićem, održan je u Zadru, centru ulova ribe u Hrvatskoj.
Prethodio mu je niz ovdašnjih sastanaka, što ribara obrtnika, a što ribara organiziranih kroz trgovačka društva, na kojima redovno iznose alarmantne podatke o stanju u svom sektoru. Na ovom je sastanku prvenstveno razmatrana problematika ulova sitne plave ribe. Glavni problemi su smanjenje količine ulova sitne plave ribe, smanjeni financijski efekt ulova (zbog sitne pecature ribe koja se lovi) te problemi oko zaštite nedorasle ribe i lovostaja.
Nedostatak ribe u količini ostavlja ribare bez prihoda. Ulov nedoraslih primjeraka male veličine (pecature) znači bitno niže cijene ili nezainteresiranost prerađivača. No, lovljenje nedorasle ribe opasnost je uništavanja stocka i ostajanja bez budućnosti. Struka se u Hrvatskoj očito ne slaže u procjenama ima li i koliko male plave ribe za ulov, ako se već s nekoliko godina boljeg ulova (zahvaljujući i boljim brodovima i opremi nabavljenoj kroz poticajne programe) došlo do ugrožavanja stocka.
Kada je u pitanju lovostaj, kako nam prenosi viši stručni suradnik za ribarstvo u HGK u zadru Petar Pedišić, on je sada od 15 prosinca do 15. siječnja. Možemo kazati da tada ribari ionako zbog vremena, doba godina i slično, ne bi lovili. Sada se priča o mogućem lovostaju u vrijeme mrijesta, dakle od kraja ožujka prema travnju i svibnju.
Posebno je razmatran problem krupne plave ribe koje ima sve više i stvara problem ulovu srdele i inćuna. Tako bi bilo potrebno pokušati dokazati organizaciji ICCAT u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo u Splitu da tune u Jadranu ima.
Prema tvrdnjama ribara nije riječ samo o tuni, iako je ona najzastupljenija već i drugim vrstama predatora – krupne plave ribe.
Hrvatski su ribari kroz djelovanje ICCAT-a kao regulatora zaštite odnosno ograničenja izlova atlantske plavoperajne tune s preko 1.100 došli do 360 tona dopuštenog ulova. Štoviše, svjetske organizacije ekologa traže čak potpunu zabranu ulova tvrdnjama da je tuna ugrožena. Više godina se traži i njeno uvrštenje na ugrožene vrste, što automatski znači potpunu zabranu lova i prometovanja.
Na drugoj strani ribari tvrde da je tuna u Jadranu previše, da ugrožavaju s drugim predatorima, stokove male plave ribe kojom se hrane.
Predložen je i lovostaj ili zone rastilišta i mrijestilišta ribe kako bi se što bolje sačuvao stock od prelova i velikog ribolovnog napora.
Traže se hitne mjere od Vlade s tvrdnjama, da će dio brodovlja propasti već ove godine, a dio uskoro. Ponavlja se i teza o premaloj zastupljenosti ribarstva u ukupnoj masi poticaja za poljoprivredu.
Ovakvo stanje ima značajne negativne posljedice na gospodarske prilike u Zadarskoj županiji koja je, najribarskija u zemlji. Dakle, ovdje je najviše ribara odnosno flote, najveći kapaciteti prerade ribe, kao i najveći kapaciteti uzgoja riba.
