‘Cilj u životu nije samo kuhati i praviti se da sve znamo, nego da učinimo sve dobro za jelo i da ono bude svima dostupno’, objašnjava Stephan Macchi, Francuz kojeg je Hrvatska upoznala u showu Jezikova juha.
Osim po kulinarskom umijeću i kvalitetnom radu, Stephan je poznat i po oštrom jeziku. Često je ponavljao kako je Hrvatska za njega dom i da upravo zato smatra da ima pravo komentirati ljude i rad.
Ono što će mnogi Hrvati priznati, nedostaje nam želje i truda. Osim što svi žele brzu zaradu bez imalo ulaganja, kad je riječ o ugostiteljstvu, malo je onih koji su stručni i koji se usavršavaju. Kako tvrdi Macchi, osim umijeća kuhanja, za uspjeh je nužna edukacija i znati razumjeti gosta.
‘Ako želite da restoran funkcionira, morate biti kompletni. Kulinar mora biti širok, obrazovan, mora znati ponešto i o umjetnosti, književnosti. To su bitne stvari. A u Hrvatskoj ljudi idu u ugostiteljsku školu kada ne znaju kamo bi. Pa su im rekli – OK, bit ćeš onda kuhar ili konobar. Što je sramota. U Francuskoj samo elita može ići u te škole’, izjavio je za Novi list.
Pri odabiru namirnica smatra da je jedino bitno da je ona kvalitetna, a odakle dolazi i nije važno. Za njega je veliki problem kada ljudi žele kupovati samo hrvatsko jer ako namirnica nije dobra, to što je hrvatski proizvod neće joj pomoći. Neke namirnice su podcijenjene, neke precijenjene, a jedna od njih je i pršut.
‘Mislim da je dalmatinski pršut precijenjen. Kad odete u Španjolsku, shvatite u trenu koliko smo s pršutom daleko’, otkriva Stephan.
Iako zaljubljen u ljepote i bogatstvo Hrvatske, teško se nosi s našim mentalitetom, pogotovo dalmatinskim.
‘Najveći problem, ono što nedostaje, je trud. Kada u sezoni odete u Dalmaciju, ne nudi se ništa, sve je precijenjeno, goste varaju. Dalmacija šepa za ostatkom Hrvatske jer ljudi misle da moraju živjeti od mjesec i pol dana turizma. I onda se ne radi posao, nego se stvaraju tvornička jela.’
