ZADAR– Za razliku od boje kože koju ne možete sakriti, gejevi i lezbijke mogu proživjeti cijeli život nevidljivi, ali politički je problem kada se ne pobunite zato što su druge homoseksualne osobe ugrožene.
Problem je što su u Hrvatskoj vidljivi samo LGBT aktivisti. Osobe same sebe čine nevidljivima, jer ne žele izgubiti privilegije koje imaju u društvu, čak i kad govorimo o svijetu umjetnosti. Gay pride je jedan dan vidljivosti u odnosu na ostala 364 dana. Na taj dan se vidi presjek hrvatskog društva. Nisu to samo neki čudaci desničari, nego i drugi ljudi koji stoje sa strane i pljuju. Kad hodaš u povorci i osjetiš tu mržnju, u tom trenutku znaš da problem postoji, istaknula je među ostalim književnica i filmska kritičarka Mima Simić na, u subotu održanom, predavanju pod nazivom „Teen i kreacija ženskog identiteta”.
Predavanje je održano u organizaciji Mreže mladih Hrvatske, a u sklopu modula „Obrazovanje mladih za ljudska prava i demokratsko građanstvo” koji se odvija unutar projekta Studija o mladima i za mlade. Četverodnevni program modula održao se u Omladinskom hostelu.
-Patrijarhat se zasniva na rodnoj dihotomiji gdje su spolovi obilježeni društvenim funkcijama. Cijela industrija časopisa počiva na tome da imate muške i ženske časopise. Heteronormativnost postoji kako bi se patrijarhat održao. Iz heteronormatinvosti proizlazi heteroseksizam, strukturalno nasilje koje inzistira na tome da su osobe nužno heteroseksualne. Tinejdžerski časopisi su najprodavanije publikacije na tržištu što govori o tome koliki je njihov utjecaj. Istodobno, u ‘školama nema seksualnog odgoja, on je delegiran vjeronaucima, a u sklopu biologije tema ljudske reproduktivnosti obradi se u dva sata. To je jako opasno, kazala je Simić čije je predavanje proizišlo iz analize sadržaja četrdesetak izdanja ovog časopisa.
– Većina tekstova bazira se na tome kako bi djevojka, buduća žena, trebala izgledati. Cijelo vrijeme provlači se četiri do pet tema; moda, dečki, zvijezde, izgled kojeg trebate imati da dođete do dečka. Nećete nigdje naići na malu Romkinju niti će lik iz „istinite priče” imati srpsko ime, ili ime koje povezujemo s nekom drugom nacionalnom manjinom. To nećete primijetiti, osim ako sami niste pripadnik manjinske skupine. Pisat će o tome kako se Madonna poljubila s Britney ali ne i Ivan s Jovanom ili Marina s Petrom. Nakon deset godina u kojima je puno napravljeno na vidljivosti gejeva i lezbijki, u kojima se dogodilo puno aktivizma, nema nikakvog pomaka i to je obeshrabrujuće, kazala je Simić koja je napomenula i kako obrazovni sustav od vrtića do konca školovanja inzistira na stereotipnim rodnim ulogama, pri čemu se unutar obrazovnog sustava o homoseksualcima može čuti jedino na satovima vjeronauka.
Simić je, kao indikativnu, istaknula činjenicu da je dvadesetak mladih osoba koje su došle na radionicu o ljudskim prvima u organizaciji Centra za mirovne studije kazalo kako ne poznaju ni jednog ateista ili homoseksualca.
– Najlošije su regulirana prava lezbijki, gejeva i transseksualnih osoba. Lezbijke i gejeve stereotipizirani su i diskriminirani od ulice do kuće, na poslu i u političkom životu. Queer kao pojam u hrvatskom jeziku nema negativnu konotaciju koju ima izvorno u engleskom. U Hrvatskoj se pojam queer identificira u kulturnom kontekstu, dok pojmovi „gej” i „lezbijka” imaju političku konotaciju. Vidljivo je to i na Zagreb queer festivalu gdje će doći mnogi gejevi i lezbijke koji neće doći na Pride, pripomenula je Simić.
Govoreći o različitim specifičnim problemima s kojima se u društvu susreću osobe koje se identificiraju unutar LGBTIQ populacije, Simić stavila poseban naglasak na potrebu interseksualnih osoba da samostalno donesu odluke vezne uz njihov izbor zadržavanja obilježja oba spola ili određenog spola, kao i rodni identitet, a ne da, kao u dosadašnjoj praksi, te odluke u ranom djetinjstvu donose njihovi roditelji.
-Interseksualne osobe potrebno je pustiti da prođu pubertet i odluče žele li ići na operativni zahvata ili hormonalnu terapiju, ili će ostati kakve jesu, istaknula je.
