ZADAR – Kada je u zadarskoj „Čistoći” dobio posao čistača, Zdenko Bubnjar nije ni slutio da će za kratko vrijeme na Poluotoku, koje je njegovo jedino područje rada, doslovno reprezentirati grad pred građanima i turistima, jer mu se i ljeti i zimi obraćaju brojni prolaznici koji od njega traže najrazličitije informacije.
Ljeti se u „opis” njegova posla neočekivano pridodalo i poziranje pred fotoaparatima mnogih turista, ne samo stranaca već i naših ljudi kojima su Bubnjarov posao, njegova pojava i osobito stroj kojim rukuje, čini se, iznimno zanimljivi.
Zadarska „Čistoća” već odavno raspolaže raznim pomoćnim strojevima za čišćenje, atraktivni dijelovi grada ne čiste se metlama, pa tako Bubnjar ima doslovno – usisivač.
– Nisam ni slutio do koje mjere će usisivanje ulica na Poluotoku biti zanimljivo prolaznicima. Moj usisivač je električni, tih je, pa ljudi često promatraju na koji način radi, jer usisavam sve, od običnih papira do staklenih boca i čaša – kaže Bubnjar, koji je na Poluotoku svaki dan.
Vratio se nakon 15 godina plovidbe
– Svako jutro sam na Trgu u šest sati. Zna se da prostor ispred gradske uprave uvijek mora biti čist, a potom i okolne ulice koje „pokrivam”. Do osam sati, kada građani dolaze na posao i na kavu, sve je čisto – kaže Bubnjar.
– Čišćenje metlama? Zaboravite, sada je grad čist. Rješavam stvari šetnjom – šali se Bubnjar, 49-godišnjak iz Prkosa, otac troje školske djece.
Bubnjar je na Poluotoku godinu i pol dana i poznaju ga djelatnici svih kafića, trgovina; prodavači na tržnici. Nije očekivao, kada se nakon dugih 15 godina plovidbe vratio u Prkos, da će u Zadru postati jedno od „zaštitnih lica” Poluotoka, a najmanje da će pozirati pred fotoaparatima ili svakodnevno odgovarati građanima na pitanja.
– Uvijek netko naiđe tko se raspituje gdje je katastar, sud, gdje se nalazi neka ulica, banka ili javni wc. Neki me žele fotografirati, kao nedavno grupa Splićana, nikada nisu vidjeli ulični usisivač i htjeli su me slikati kako radim. Sve „trpim” sa smiješkom, shvatio sam to kao dio posla – kaže Bubnjar, opisujući kako je ljeti sasvim drugačije.
– Nahrupe turisti i svi nešto pitaju, osobito domaći. Nekada mi je malo neugodno da moje slike „obilaze Hrvatsku i svijet”, ja sam se prije tri godine javio na natječaj za običan posao čistača – pomalo je zbunjen Bubnjar. Ipak, on nije slučajno na Poluotoku. Ima završenu srednju školu i razvijen smisao za komunikaciju.
Iz „Čistoće” je stoga postavljen upravo na Poluotok, a firma pazi i na druge detalje – narančasta uniforma uvijek je besprijekorna, bijeli usisivač je „umiven”, a od Bubnjara se očekuje da mu, uz redovan posao, ne dosadi stalna komunikacija s ljudima.
Posao ne bi mijenjao
– Ima i čudnih ljudi, jedan mi je uporno htio uzeti usisivač, svidio mu se. To su najčešće ljudi koje zateknem u šest ujutro, a oni su noć proveli u gradu pa su još uvijek zaigrani – priča Bubnjar, koji kaže da svoj posao ne bi mijenjao ni za što.
