ZADAR– Lokalna vlast ima pravo uklanjati ruševine miniranih srpskih kuća i bez suglasnosti vlasnika, proizlazi iz pismenoga odgovora koje je Ministarstvo pravosuđa jučer dostavilo našem listu. Stav ministarstva još jednom pokazuje da Vlada nema jedinstven stav prema tom problemu iz ratnih godina, potvrđujući da neka vladina tijela tvrde jedno, a neka drugo.
Problem je iskrsnuo nakon što je zadarska vlast potkraj srpnja krenula čistiti ruševine miniranih srpskih kuća bez odobrenja vlasnika. Potpredsjednik vlade Slobodan Uzelac nazvao je to protuustavnim i protuzakonitim, pozivajući se na razgovor s ministricom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marinom Matulović-Dropulić. No iz tog su Ministarstva našem listu priopćili kako za to nisu nadležni oni, nego Ministarstvo pravosuđa.
U međuvremenu, vladin Ured za ljudska prava našem je listu priopćio kako “svako postupanje koje ne bi uključivalo davanje pisane suglasnosti vlasnika dovodi do mogućnosti narušavanja ustavnog načela nepovredivosti vlasništva”. Na temelju toga mišljenja, Grad Zadar najavio je kako više neće čistiti bez odobrenja vlasnika. No, jučer je nastupio obrat.
“Kada neko pozitivno zakonsko ograničenje zahtijeva od vlasnika da nešto poduzme glede vlastite stvari, a on to ne učini i ne uspijeva ga se na to prisiliti, tada je javna vlast ovlaštena uspostaviti privremeno upravljanje tom stvari”, stoji u pismenome odgovoru Ministarstva pravosuđa na upit našega lista.
U objašnjenju se podsjeća da ustav jamči pravo vlasništva, ali “vlasnik ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju toga ili posebnih zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi”. Ministarstvo potom potvrđuje tvrdnju zadarskih vlasti da im članak 32. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima omogućava čišćenje bez odobrenja ako prijeti između ostaloga i opasnost za zdravlje ljudi od zgrada koje su ruševne, a vlasnici su odsutni i nepoznatog boravišta, na način da se u privremenom upravljanju odredi rekonstrukcija, odnosno uklanjanje ruševine, “i primjenjivat će se samo ako se vlasnika stvari ne može prisiliti na poduzimanje dužnih radnji glede njegove stvari, odnosno ako tome postoje objektivne zapreke (npr.vlasnik je odsutan i nepoznatog boravišta), a ne i onda ako postoji drugi pravni put za otklanjanje propuštanja radnji vlasnika”.
Dakle, Gradu je ostavljena mogućnost da pristupi rekonstrukciji objekta a ne uklanjanje ruševina.
