ZADAR– Tema vezana uz čišćenje ruševina nekretnina iz Domovinskog rata pretežito u vlasništvu pripadnika srpske nacionalnosti ponovno je aktualizirana prije 15-ak dana kada je Grad Zadar, odnosno tvrtka Lavčević u njegovo ime započela sa uklanjanjem dvaju od 80-ak predviđenih objekata za čišćenje, jednog u Molatskoj, za kojeg nisu imali potrebnu suglasnost vlasnika, a drugog u Novigradskoj ulici.
Naime, nakon prošlotjedne emisije Hrvatska uživo u kojoj su o ovoj problematici dosta burno raspravljali potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, koji je tvrdio kako Grad Zadar nema ovlasti intervenirati u privatno vlasništvo i zadarski dogradonačelnik Dražen Grgurović, koji je pravo dokazivao pozivajući se na čl. 32 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća u Zadru zaplelo je i odnose u Vladi. Nedoumicu oko toga je li za navedeni problem nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja ili graditeljstva ili Ministarstvo pravosuđa riješio je vladin Ured za ljudska prava koji je od Grada Zadra zatražio da se čišćenje ruševina obavlja isključivo na temelju pisane suglasnosti vlasnika nekretnine.
Za sada se, kako doznajemo od Dražena Grgurovića, dogradonačelnika Grada Zadra, poglavarstvo pridržava navedenog naputka te nastavljaju sa čišćenjem samo objekata za koje su ishodili potrebne suglasnosti vlasnika.
U međuvremenu u našu redakciju javio se i Gavrilo Kovačević, sin Save Kovačevića, nekada jednog od najpoznatijih ugostitelja na našem području i vlasnika restorana “Složna braća”, koji je srušen u Domovinskom ratu skupa sa obiteljskom kućom u sklopu koje se nalazio. Kovačević je ogorčen situacijom u kojoj kako kaže, građanima srpske nacionalnosti nije ostavljena nikakva mogućnost da iskoriste bilo kakav pravni lijek da rušenja, odnosno čišćenja ruševina, bez suglasnosti spriječe.
– Dražen Grgurović tumači zakone onako kako njemu odgovara. Naša kuća je rušena u dva navrata, 1991. i 1992. godine, a tada su podnijete i kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja. No, pitam se što je napravljeno po tim kaznenim prijavama, a pritom mislim na sve te ruševine koje se sada čiste ili namjeravaju čistiti. Nije Zadar pretjerano veliki grad da se nije moglo saznati tko je te građevine rušio. Grgurović se ne ponaša u skladu s činjenicom da je za taj objekt restorana “Složna braća”, postupak za naknadu štete protiv Croatia osiguranja i Republike Hrvatske u tijeku i trenutno se nalazi pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, te da se zapravo dokazni materijal, odnosno stanje kakvo je, ne može uklanjati. Po zahtjevu za obnovom kuće koji smo podnijeli dva puta, 1999. i 2001. godine, ništa nije rješavano. Njihovo je opravdanje da ne možemo dobiti i obnovu i naknadu štete. Na inicijativu Vladimira Šeksa ukinut je i čl. 180 Zakona o obveznim odnosima koji je regulirao upravo taj problem po kojem je RH dužna kao društveno-politička organizacija nadoknaditi štetu uzrokovanu terorističkim aktima i to je ključ priče. Sedam godina poslije toga, 2003. donosi se Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija gdje stoji da jedino u slučaju da nam je netko poginuo prilikom miniranja kuće imamo pravo na naknadu štete, a ako nije onda imamo pravo na obnovu prema Zakonu o obnovi po principu 35 plus 10 metara četvornih za svakog sljedećeg člana obitelji. To su apsurdne situacije, ističe Kovačević.
Kovačević je posebno razočaran činjenicom što se Grad Zadar u ovom projektu čišćenja ruševina poziva na čl.32 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji kaže: “Kad je radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, spomenika, kulture, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi određeno da je vlasnik na temelju zakona dužan nešto poduzeti glede vlastite stvari, a njega se na to ne može prisiliti, poglavarstvo jedinica lokalne samouprave je ovlašteno uspostaviti privremeno upravljanje tom stvaraju primjenjujući na odgovarajući način pravila o privremenom skrbništvu nad ostavinom za slučaj da su nasljednici nepoznati ili nepoznatoga boravišta…” Na temelju te odredbe tvrtka Lavčević koju je angažirao Grad Zadar bez pisane suglasnosti vlasnika uklonila je i ruševine obiteljske kuće Dane Ivaneža, minirane 1992. godine.
– Već danima pokušavam na stranicama Grada Zadra dobiti popis tih 80-ak kuća, kako bi se skupili ljudi i javili u Grad Zadar, kako bi dali ili uskratili suglasnost za čišćenjem svojih ruševina. Nije istinita Grgurovićeva izjava da se do određenih vlasnika nije moglo doći, kao i u slučaju obitelji Ivaneža čija je ruševina u Molatskoj ulici uklonjena 29. srpnja bez suglasnosti vlasnika. Osobno sam u kontaktu sa tom obitelji i znam sve činjenice o tom slučaju. Donijeli su rješenje 28. lipnja, 28. srpnja je bilo izvršno, a za 29.srpnja u 10 sati zakazali su rušenje. Čovjeku nije ostavljena nikakva mogućnost da iskoristi bilo kakav pravni lijek i da to rušenje bez suglasnosti spriječi. Sva ta priča i pozivanje na zakonske članke kako se sve čini sa svrhom zaštite ljudskog zdravlja i sprječavanja zaraze su priče za malu djecu. Pa u kiosku ispred “Složne braće” se već 11 godina peku pilići, od 1999. godine. Neka navedu i jedan primjer da se netko tu otrovao ili stradao, naglasio je Kovačević.
Sava Kovačević sa suprugom i još tri sina te njihovim obiteljima danas živi u Zemunu. Cijela obitelj se drži stava kako za čišćenje ruševina svoje kuće neće izdati suglasnost, pogotovo jer je objekt još u pravnom postupku, a i obnovu po principu 35 plus 10 metara četvornih smatraju smiješnom s obzirom na veličinu zdanja od oko 1500 metara četvornih, kojeg su posjedovali do Domovinskog rata.
– Tih nekakvih 100 do 200 m četvornih koliko bi pripalo našu obitelj je smiješno, mi to možemo sami financirati, to nije sporno. Zakonom o obnovi su u ovoj situaciji svi oštećeni, i Hrvati i Srbi. Zakon koji je regulirao ovu problematiku, a vrijedio je u vrijeme nastanka štete je ukinut, donesen je novi koji je nepravedan prema svima. Moja obitelj samo želi da se taj objekt obnovi u vanjskim gabaritima, kakav je bio, a onda možemo razgovarati o čišćenju ruševina, naglasio je Kovačević.
