Stranka hrvatskog zajedništva Zadarske županije – Podružnica Zadar koristi priliku dok je većina političara na godišnjem odmoru za gotovo svakodnevna priopćenja koja dostavljaju medijskim kućama, ali i predsjedniku, premijerki; USKOK-u i Županijskom odvjetništvu.
Priča koju su dostavili danas slikovitog je naziva: “Moje selo žaruljice krase, danju gore, a noću se gase”, a govori o nerazumnom troškovniku održavanja javne rsvjete u Zadru.
Priopćenje prenosimo u cjelosti:
– Stupanjem na snagu prvog Zakona o komunalnom gospodarstvu, 1997. godine, došlo je do razdvajanja javne rasvjete od javne elektrodistribucije i to kako u potrošnji električne energije tako i u održavanju sustava javne rasvjete.
Održavanje sustava javne rasvjete i plaćanje energije za javnu rasvjetu prelazi u nadležnost jedinica lokalnih samouprava općina i gradova. Većina jedinica lokalnih samouprava, pa tako i grad Zadar, koncesijama povjeravaju održavanje i upravljanje sustavom javne rasvjete jednoj ili više tvrtki. I tu je zec, zloćko. No vratit ćemo se zeki zloćku.
Nevjerojatno ali istinito, sve jedinice lokalne samouprave koriste isti koncesijski ugovor i troškovnik s istim brojem kvantifikacijskih stavki za ponudu i obračun. Tako na primjer u jednoj našoj maloj općini uvođenjem koncesioniranja troškovi održavanja javne rasvjete rastu sa 13.000 kn na 470.000 kuna godišnje za isti broj žaruljičnih mjesta.
Grad Zadar ima cca 15.000 žaruljičnih mjesta. Zapamtite.
Za troškove održavanja tih 15.000 žaruljičnih mjesta za 2008. godinu isplatio je 10.881.637,95 kuna, a već za 2009.godinu taj iznos se penje na 14.159.459,35 kuna. Jeste zapamtili? Jeste, idemo dalje.
Utrošak električne energije za te žarulje u 2008. godini iznosi 5.175.877,11 kuna. Zapamtimo ovaj podatak, jer je tri puta manji od cijene održavanja. Teško vam je povjerovati. Trudite se.
Analizom i raspravom u struci i sa velikim svjetskim proizvođačem žarulja i druge opreme (OSRAM) utvrdili smo sljedeće:
prosječna trajnost VTF i NaVT žarulja toga proizvođača snage 125 do 200 Wata iznosi 16.000 do 20.000 sati. Na prvoj polovici ovog vremena tek ih prosječno pregori 5%.
Prosječni godišnji pogon žarulja u javnoj rasvjeti iznosi 4.380 sati (12 sati dnevno).
Podijelimo li 16.000 sati trajnosti žarulje sa brojkom od 4.380 sati dobijemo prosječnu pogonsku trajnost žarulje toga proizvođača u godinama. Napominjemo da isti proizvođač ima žarulje sa 32.000 sati trajnosti koje su nešto skuplje, ali uštedi se na zamjenama.
Dakle u gradu Zadru treba godišnje zamjeniti jednu četvrtinu žarulja ili 15.000 podijeljeno sa četiri iznosi 3.750 žarulja.
Žarulje navedene u ovom pismennom priopćenju kod izvornog dobavljača iznose tek nešto više od 4 kune za komad. Neke su kod distributera na tržištu 16 kuna, ne više, provjereno.
Množenjem broja zamjenjenih žarulja s cijenom od 16 kuna dođemo do iznosa od 60.000 kuna. Zapamtite 60.000 kuna. Uvećajmo ovaj iznos za troškove pregleda, zamjene, zamjene startera, još jednog elementa, stakla, grla, osigurača, itd. Jedva dođemo do iznosa 420.000 kuna. To smo pomnožili sa 7 puta. Pomnožimo još za 7 puta i doći ćemo do iznosa od 2.940.000 kuna. Nemamo sreće, jer moramo preskočiti iznos od 14.000.000 kuna.
Zamjenimo svih 3.750 žaruljičnih mjesta sa novom armaturom i žaruljom koja košta cca 570 kuna. Dođemo do iznosa od 2.137.000 kuna uvećano za onih prednjih 2.940.000 kuna, tek smo na 5.077.500 kuna. Bogme, dalje nema smisla. Nek se netko drugi nađe nadležnim u ovoj nam jedinoj hrvatskoj zemlji.
Ranije smo spomenuli zeca zloćka. Evo nas kod zeca.
Pa gdje leži zec? U šumi. E naš zec leži u šumi troškovničkih stavki po kojima je utvrđen koncesionar. Počujte narode: šuma stavki našeg troškovnika iznosi 678 stavki (stabala). Jeste li dobro pročitali? Ponovimo 678 stavki. Taj troškovnik je iznjedrio cijenu koncesije i troškove održavanja javne nam rasvjete.
Ne vjerujete. Provjerite Zakonom o pristupu informacijama. Pitajte svog Gradonačelnika. Kako? S presvijetli gradonačelniče. Provjerite tko to javno svijetli, a tko se javno gasi. Tko pere, a tko je opran, neka provjeri. Valjda je ipak netko nadležan. Ako nitko nije nadležan, onda nam je šterika sljedeća faza. Možda i totalni mrak u kojem ćemo barem pjevati «Danju gore, a noću se gase».
Bože čuvaj Hrvatsku od ovakvog vodstva, završna je konstatacija priopćenja.
