SPLIT – Hrvatska biobanka, popularno nazvana “10.001 Dalmatinac”, na čijem razvoju danas radi više od stotinu hrvatskih znanstvenika pod vodstvom prof. dr. sc. Igora Rudana, tijekom proteklih nekoliko godina nametnula se kao najuspješniji znanstveni pothvat u novijoj povijesti Hrvatske, ali i šire regije.
Riječ je o projektu koji je vratio Hrvatsku na znanstvenu kartu svijeta jer je u protekle dvije godine iznjedrio čak 11 svjetski zapaženih otkrića.
Javnost se s projektom upoznala 2008. godine kada je prof. Rudan u Splitu predstavio otkriće svojeg znanstvenog tima, jedno od najvećih ostvarenih na prostoru Hrvatske.
Istraživanjima koje je provodio sedam godina na sedam hrvatskih otoka pokazao je da gen SLC2A9 regulira razinu mokraćne kiseline u krvi, zbog čega uzrokuje i čestu upalnu bolest zglobova – giht.
Spoznaju je do danas potvrdilo sedam nezavisnih grupa, a citiralo već više od 100 inozemnih znanstvenika. Giht je, inače, oko tri puta češći kod stanovnika naših otoka nego u drugim svjetskim populacijama, pa je gen ovdje bilo lakše i pronaći. Međutim, još uvijek nije sasvim jasno zašto je giht u Dalmaciji tako čest, a teorije koje se mogu čuti među stanovništvom su mnoge, ali niti jedna još nije znanstveno dokazana.
Prof. Rudan je pri predstavljanju svog otkrića najavio da je to prvi u nizu značajnih rezultata koje tek treba očekivati od njegove grupe. I doista, u 2009. ravnopravno je sudjelovao u jednom od najzapaženijih istraživanja te godine, provedenom u 16 europskih država. Međunarodni tim znanstvenika pronašao je gene koji reguliraju razine masnoća u krvi i povećavaju rizik od srčanog udara.
Zanimljivost je toga otkrića da su razine masnoća u krvi precizno genetski regulirane u svake osobe, te da znatno manje ovise o načinu prehrane nego što se prije mislilo. Oba spomenuta rada objavio je vodeći svjetski časopis za genetička istraživanja Nature Genetics.
No, prava eksplozija svjetski vrijednih otkrića na splitskom Medicinskom fakultetu događa se ove godine. Od početka 2010. splitski su znanstvenici sudjelovali u radu međunarodnih timova koji su došli do još devet važnih znanstvenih otkrića.
Profesori Stipan Janković i Ivica Grković sudjelovali su s prof. Rudanom i mnogim vodećim međunarodnim genetičarima u otkriću gena koji reguliraju plućnu funkciju, a prof. dr. Tatijana Zemunik i prof. dr. Mladen Boban opisali su gene u podlozi kroničnih bubrežnih bolesti.
Neočekivani rezultati
Suradnja s prof. dr. Anom Marušić dovela je do pronalaska većeg broja gena odgovornih za visinu odraslih osoba. “Dalmatinci” s Medicinskog fakulteta u Splitu, predvođeni prof. Rudanom i dr. Ozrenom Polašekom, našli su svoje mjesto i u znanstvenim radovima koji su pronašli genetske regulatore šećera u krvi, masnoća u krvi, kao i 12 ključnih gena u podlozi razvoja šećerne bolesti. Sve spomenute radove objavili su u ovoj godini Nature ili Nature Genetics, najugledniji svjetski znanstveni časopisi.
Time je Hrvatska, zahvaljujući svojoj biobanci “10.001 Dalmatinac” na kojoj se temelje sva spomenuta otkrića, zastupljena vrlo zapaženo u znanstvenoj revoluciji koju je donio završetak projekta humanog genoma. Posebno zanimljivim prof. Rudan smatra dva nedavna otkrića.
U suradnji s prof. dr. Vjekoslavom Krželjom i prof. dr. Rosandom Mulić pronađeni su geni koji utječu na opseg struka i tjelesnu težinu. Otkriće je neočekivano jer ti geni nemaju veze s građom organizma ili metabolizmom, već su povezani s osjećajem nagrade u mozgu i ovisnim ponašanjima.
Čini se da je pretilost mnogih ljudi uvjetovana malim razlikama u tome kako im je “podešen” unutarnji osjećaj potrebe za jelom. U nekih se ljudi pojavljuje ovisnost o osjećaju nagrade nakon jela, te ulaze u zatvoreni krug prečestog hranjenja.
Anoreksija bi, pak, mogla biti rezultat obratno podešenog mehanizma u osoba s drugačijom varijantom ovoga gena. Genetsku podlogu anoreksije trenutačno na stipendiji na Sveučilištu Cambridge istražuje mlada splitska znanstvenica dr. Vesna Boraska.
Ove spoznaje mogle bi dovesti do novih lijekova koji će moći “podesiti” te unutarnje mehanizme u mozgu na način da se izbjegne pretjerano ili premalo hranjenje. Još je neočekivanije bilo otkriće da su početak, prestanak i intenzitet pušenja uvjetovane djelomično i genetski.
U suradnji s mladim znanstvenicima dr. Ozrenom Polašekom, dr. Ivanom Kolčić i dr. Linom Zgaga, prof. Rudan i brojni inozemni suradnici udruženi u tri velika konzorcija potvrdili su, neočekivano, da postoji gen (označen kao BDNF) koji djeluje unutar mozga i više ili manje potiče na sklonost pušenju, dok se drugi gen, povezan s dopaminskim sustavom u mozgu (označen kao DBH), povezuje s odlukom o prekidu pušenja. Uz njih postoji i odvojeni sustav gena, nazvan CHRNA, koji su zaduženi za razgradnju nikotina.
Među stanovništvom, objašnjava prof. Rudan, postoje vrlo velike genetski uvjetovane razlike u sposobnosti razgradnje nikotina, a CHRNA geni određuju kojim će intenzitetom osoba pušiti i na kolikoj dnevnoj dozi cigareta će se zaustaviti.
Bez obzira na sve objektivne rezultate koje je postigao u znanosti i struci, prof. Rudan otkriva svoju bojazan jer iako se, kako ističe, na splitskom Medicinskom fakultetu trenutačno događa nezapamćen znanstveni uspjeh za neku grupu znanstvenika s prostora srednje i istočne Europe, kaže nam da se taj uspjeh nikako ne smije prikazati senzacionalistički.
– Naši današnji rezultati nisu postignuti slučajno, niti preko noći. Oni su rezultat neprekinuta golemog truda oko stotinu hrvatskih znanstvenika i desetak hrvatskih institucija iz Splita, Rijeke, Zagreba i Osijeka tijekom cijelog proteklog desetljeća, među kojima bih uz naš splitski Medicinski fakultet još posebno istaknuo i ulogu Instituta za antropologiju i Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, te laboratorije “Genos” i “Salzer”.
Udruživanje tolikog broja znanstvenika i ustanova sa svojim vrlo ograničenim sredstvima u jedan značajan i međunarodno konkurentan znanstveni projekt dokaz je da u hrvatskoj znanosti nije sve toliko loše kao što se često pokušava prikazati.
Radi se, međutim, o skromnim i samozatajnim ljudima koji su bili potpuno posvećeni svojem radu i u tome nalazili veliko osobno zadovoljstvo. Ono je za sve nas kulminiralo ovim nedavnim uspjesima na najvišoj svjetskoj razini, koji su nadmašili sva naša očekivanja.
Naši rezultati pokazuju da je danas postalo svejedno gdje se čovjek bavi znanošću ako ima pristup internetu, laboratoriju i suvremenim tehnologijama, redovit kontakt s kvalitetnim kolegama u inozemstvu, te dobru dugoročnu strategiju i velik broj motiviranih mladih suradnika, kojima smo u našem projektu ukazali potpuno povjerenje i veliku odgovornost – naglašava prof. Rudan.
Do kraja godine još 5 otkrića
Najavljuje i kako do kraja godine možemo očekivati još barem pet značajnih otkrića međunarodnih znanstvenih timova čiji su “Dalmatinci” ravnopravni članovi. Prof. dr. Zoran Đogaš sudjeluje ovih dana u otkriću gena koji određuje duljinu spavanja, a prof. dr. Janoš Terzić u pronalaženju skupine gena koja regulira krvni tlak.
Mladi suradnik Ozren Polašek javnosti će uskoro predstaviti gene koji reguliraju električno provođenje u srčanom mišiću i srčani ritam.
Oftalmolozi prof. dr. Zoran Vatavuk, doc. dr. Kajo Bućan i dr. Josipa Marin pronašli su gene koji određuju debljinu rožnice i sklonost očnim bolestima.
U cijeloj priči treba istaknuti i velike zasluge dr. Grge Gunjače, dr. Marine Pehlić i dr. Danijele Budimir koji su odradili najteži dio terenskih istraživanja, te Dalibore Rako, administratorice projekta koja je svima pružala neophodnu podršku.
– U ovom trenutku najviše očekujemo od suradnje s prof. dr. Gordanom Laucem iz laboratorija “Genos”, s kojim ćemo uskoro svijetu predstaviti otkriće koje je u cijelosti ostvareno na prostoru Hrvatske, pa je stoga posebno vrijedno. Radi se o objašnjenju genetske regulacije humanoga glikoma, sustava svih šećera u ljudskom organizmu, za koji smo zajednički pronašli gen koji je ključni regulator sinteze šećera. Nadamo se da bi ovo otkriće moglo ujediniti dvije velike grane svjetske znanosti – genomiku i glikobiologiju – ističe prof. Rudan.
Znanosti ne treba senzacionalizam
Upozorava ujedno kako smo prošlih godina svjedočili prevelikom broju nekritičnih i senzacionalističkih napisa o nevjerojatnim znanstvenim uspjesima raznih znanstvenika, koji bi trebali dovesti do izlječenja teških bolesti.
– Ne znam zašto su neki naši znanstvenici dopuštali takvu prezentaciju svojih otkrića, jer istina je, na žalost, bitno drugačija.
Za većinu bolesti već barem dva desetljeća svjetska znanost nema novih revolucionarnih lijekova, a niti velikih rješenja kako ih liječiti. Štoviše, mnogim lijekovima koji se danas koriste uopće ne razumijemo mehanizam djelovanja. Veliki znanstveni “prodori” o kojima mediji često senzacionalistički pišu najviše služe osobnoj promociji pojedinih znanstvenika, a najmanje pomažu samoj znanosti.
Današnji znanstveni radovi, čak i oni najbolji, predstavljaju relativno male i ograničene, iako ipak nužne korake u shvaćanju nevjerojatno kompliciranih mehanizama u ljudskom organizmu. Potrebna je velika sreća da tu i tamo netko naiđe na nešto doista važno.
Mislim da je neodgovorno prema stanovništvu, koje je u nas dobrim dijelom znanstveno nedovoljno prosvijećeno, buditi lažne nade i nerealna očekivanja, jer mnogi ljudi i sami boluju od spomenutih bolesti. Realnost je da će i najspektakularnija znanstvena otkrića današnjice trebati najmanje desetak godina, a češće i mnogo dulje, da budu provjerena, prevedena u neki oblik liječenja i dočekaju primjenu. To vrijedi i za sve naše rezultate, koji su znanstveno izuzetno zanimljivi, ali su, na žalost, još uvijek daleko od primjene – zaključuje prof. dr. Rudan.
