ZAGREB – Novim Nacionalnim okvirnim kurikulumom predviđeno je da učenici osnovnih škola koji ne žele kao izborni predmet slušati konfesionalni vjeronauk ubuduće mogu izabrati predmet koji će se zvati »Religija«. Kao i uvijek kad je u pitanju susret učenika s vjeronaukom, odnosno religijom ili religijama u školama, i ova novost praćena je različitim promišljanjima o tome trebaju li učenici uopće upoznavati religiju u školi ili je istoj, pak, mjesto u okrilju religijskih zajednica.
Sociolog religije don Ivan Grubišić tako smatra da »religijama treba dati mjesto u religijskim prostorima, a školu bi trebalo osloboditi religije ili religijske kulture u bilo kakvom izdanju«.
– Riječ je, navodno o zamjeni za konfesionalni vjeronauk, ali ako se tako nešto i uvodi smatram da bi trebalo suziti područje predmeta i uvesti u škole, primjerice, sociologiju religije, a ne religiju kao takvu. To je preveliki i preširok pojam i ne zna se tko će i što tu predavati. Neki će pod religijom shvaćati isključivo kršćanstvo, a neki islam. Po meni je sramotno da se ne razmišlja o etici, dok se istovremeno u osnovne škole uvodi religija. To priječi djecu da se na poželjan način integriraju u društvo. Religije su, naime, religijske paradigme, gdje prevladava istina neupitnih autoriteta, istina vjerskih vođa i velikodostojanstvenika pojedinih religija. Velikodostojanstvenici navodno predstavljaju vrhovno božanstvo, imaju legitimitet dobiven od institucija, a nisu uključeni u tokove suvremene civilizacije, kaže don Grubišić. On ne misli da je uvođenjem religije u osnovne škole napravljeno nešto dobro. Naprotiv, čini mu se da će to uvesti još više pomutnje i nepoznavanja i neznanja u škole.
– Mi ne govorimo o religijskim kulturama, nego o religijskim ideologijama, a to je problem. Ovdje se radi o dvije međusobno isključive paradigme: jedna je suvremena, humana i civilizacijska paradigma, koja počinje od čovjeka, a druga je paradigma istina autoriteta, religijskih u ovom slučaju, kojoj narod služi kao moneta za potkusurivanje ili skupljanje milodara, zaključuje Grubišić.
Teolog Adalbert Rebić, pak, smatra da uvođenje predmeta religija donosi i veću mogućnost izbora, što je, tvrdi, svakako dobro.
– Učenici, dakle, mogu birati žele li slušati konfesionalni vjeronauk ili učiti generalno o religijama. To su sve predmeti na izbor i mislim da je u redu što je uveden još jedan. Roditelji i učenici slobodni su birati i nisu prisiljeni slušati bilo koji predmet ako to ne žele. Sad imaju veću ponudu – i hvala Bogu da je tako. Mislim da izostanak etike nije problem, jer to je manje više isto. Pretpostavljam da će se na novom satu o religiji učiti kao o fenomenu, odnosno o pojedinim religijama kao ostvarenju tog fenomena. Učenici će imati mogućnost da upoznaju religiju, da saznaju što je to religija i koje religije postoje. Osim kršćanstva, imat će priliku upoznati se islamom, budizmom i tako dalje, zaključuje Rebić, podvlačeći da je riječ o pozitivnoj promjeni.
