Kad je nogometna reprezentacija Argentine u nedjelju navečer u svojim plavo-bijelim dresovima istrčala na pozornicu ispred drevnog zadarskog Foruma, najveći pljesak dobio je samozatajni mladić koji je na leđima nosio slavnu desetku.
Nije, naravno, riječ o Lionelu Messiju ni o “onoj” Maradoninoj Argentini već o reprezentaciji mladih sportaša hrvatskih korijena koji su u Zadar doputovali na Svjetske igre, natjecanje koje jednom godišnje u domovini okuplja preko 700 Hrvata iz dijaspore.
“Messi” je 23-godišnji Stjepan Rukavina, Ličanin iz Buenos Airesa, po zanimanju makroekonomist, u slobodno vrijeme nogometaš.
– Moj otac je rođen u Argentini, ali sve dok nije krenuo u školu nije znao ni riječi španjolskog jer se u kući govorio samo “domaći”. Mene je hrvatski naučila baka. Hrvate i Argentince opisuje ista riječ: “passion”. Strastveni smo, možda malo i previše – objašnjava Stjepan na iznenađujuće tečnom hrvatskom sa simpatičnim latino naglaskom.
Iako je Sveć treća generacija svoje obitelji u Argentini, veza s Hrvatskom nije prekinuta. Jezik je naučio još kao dijete, plesao je u folklornom društvu “Oluja”, a sad igra nogomet za “hrvatske” Argentince. Redovito se informira o zbivanjima na hrvatskoj estradi.
Thompson mu baš i nije nešto, više voli slušati klape, ali ne ove “modernizirane” koje obrađuju U2 nego one koje pjevaju o težačkom životu.
– Obožavam film “Duga mračna noć”. Nakon što sam ga pogledao, puno mi je stvari jasnije- kaže Stjepan primjećujući kako u Hrvatskoj svi pričaju samo o krizi i – nogometu. Kad smo se dotaknuli te teme, inače pričljiv mladić naglo je zašutio i postao diplomata od formata.
– Kad igraju Hrvatska i Argentina, meni najviše paše neriješeni rezultat. Onda me srce ne boli ni na jednoj strani – iskreno će Stjepan kojeg čega sedam dana sportskih uzbuđenja na Hrvatskim svjetskim igrama koje organizira Hrvatski svjetski kongres, krovna organizacija naših iseljenika.
