U knjizi “Život u raju”, Vlatke Pokos brojne osobe iz domaćeg svijeta slavnih našli su se na udaru njenih kritika. Među njima je i Alka Vuica, prijateljica Vlatkinog bivšeg supruga Josipa Radeljaka Dikana. Vlatka u knjizi kritizira Alkin odgoj sina Ariana zbog čega je on odlučio u medijima istupiti otvorenim pismom izrevoltiran Vlatkinim optužbama:
U kontekstu ovog užasnog vremena u kojem živimo, imao bih vam štošta za reći, ali to zapravo nikog ne zanima… Sve zanima knjiga neke xy žene, koja svoju karijeru i ime gradi pričajući o ljudima koje je upoznala upadajući u njihove živote. Ne da mi se doista time baviti, ali osjećam mušku dužnost zaštiti i obraniti svoju majku Alku Vuicu, ženu koja čak i ne zna što je muška zaštita.
Već danima i tjednima trpim torturu određene individue koja se zove Vlatka Pokos i koja nastoji prikazati život moje mame promiskuitetnim, a mene zlostavljanim i neželjenim.
Najradije bih okrenuo glavu i nasmijao se na njezine besmislene laži, ali promatrajući moju čitavu familiju koja pati, osjećam potrebu obratiti se javnosti.
Želim reći da beskrajno poštujem svoju mamu Alku već i samim time što je samohrana majka i da sam joj zahvalan što me donijela na svijet u uvijetima koji nisu bili nimalo laki ni za nju ni za mene, ali je opet sve učinila da se baš ja osjećam sretno i da budem tu gdje jesam. Čitavog života bila mi je i ostat će mi uzor, nadasve ljudski i roditeljski! Jedino što sam oduvijek osjećao prema svojoj mami je ljubav i ponos. Ljubav, jer je ljubav uvijek davala i jer sam u njoj “plivao”…. (jer tko ne zna Alku, ne zna sto je Ljubav… Ona ju jednostavno isijava i nesebično dijeli svima), Ponos, zato što je uvijek bila ponosna i svoja, uspješna, ali i nepotkupljiva!
Moji prijatelji obožavaju moju mamu, moje prijateljice joj se dive. Tisuću puta čuo sam rečenice: «Blago tebi, imaš tako divnu mamu!»
Nikada joj ništa nije teško. I usred noći ispeći mi palačinke, pričati sa mnom o bilo čemu, ugostiti i zadnjeg gosta kao da je prvi, spasiti bilo čiju vezu od propasti, pričati satima i danima sa nesretnima, boriti se za ženska prava s frendovima, ali i neprijateljima, pisati pjesme do jutra i onda me probuditi s toplom pitom od sira, vratiti se s gaže u pet i voziti me u školu ili bilo gdje,..
Moja mama je žena koja mi je pružila sigurnost i toplinu doma, trudeći se da mi nikad ne nedostaje otac! Svoj djeci ovog svijeta, poželio bih takvu mamu!
Uvijek je podržavala i drugu stranu moje obitelji i nastojala pomiriti sve strane, čineći od svih pravu obitelj. Hrabro se nosila sa teškoćama života samohrane majke i uvijek svojom razboritošću nadoknađivala sve manjkavosti, štiteći mene i sve oko sebe svojom pronicljivošću i poniznošću.
I baš zato me vrijeđa da danas nakon svega, doživljavam takve uvrede na njezin račun od neke osobe koju i ne poznajem. Prije svega, moja mama je i vrhunska umjetnica, napisala je preko 1000 pjesama za poznate pjevače, od kojih su mnogi hitovi koje pamte i pamtit će generacije, izdala je sedam autorskih albuma, također sa zavidnim hitovima, pet knjiga poezije koje su rasprodane u drugom i trećem izdanju, te jednu zbirku eseja koja je isto tako prodana u više desetaka tisuća primjeraka…
Znam da nije vrijeme vitezova i da čast ne znaći gotovo ništa. Ali, ja imam potrebu obraniti čast svoje majke!
Znam da su prave vrijednosti izgubile na cijeni i da se traži samo “jeftilen” koji će zadovoljiti potrošačko društvo u koje se pretvaramo i koje će nam doći glave… znam da klinci slušaju lošu muziku i da knjige pišu nepismeni autori… Znam da se sve ovo čini nevažnim u usporedbi s “lakim štivom” koje nudi gospođa xy, kao što znam i da je važno i da ćemo svi odgovarati pred Bogom jednoga dana za ono što jesmo i što smo bili u ovom prijelaznom razdoblju koje zovemo Život.
Ali, baš zbog toga i upravo zato, imam potrebu još jednom upozoriti javnost i medije da ne banaliziraju tuđe živote zbog jeftine zarade.
Dirajući u život moje majke, nazivajući je promiskuitetnom alkoholičarkom koja me zanemarivala, duboko ste povrijedili Božji zakon! Napali ste ženu koja je prije svega hrvatska umjetnica koja vas je sve zadužila u nekom pogledu, a onda ste zbog tračeva jedne netalentirane i sirote osobe koja ne zna što bi sama sa sobom, porazili smisao!
A što smo svi, ako smisla nema? I što je sve ako nema časti i istine? Ako je sve profit, pa i pod cijenu uništenja i laži? Tko ste vi koji uživate u tuđim bolestima, a vidite ih? Znam da su to moralna pitanja i da ih isuviše jasno postavljam, ali krajnje je vrijeme da se netko obrati javnosti s moralnog stajališta. Ako je ta žena čijim vas štivom truju, žena koja je ikada voljela dijete zbog kojeg u javnosti plače, stavite ruku na srce i upitajte se, bi li to činili djetetu koje volite? Bi li to uopće činili bilo kojem djetetu?
Kad kažem bilo kojem djetetu, onda prvenstveno mislim i na malu Lanu (koja je ionako već imala previše tragedije u svom nejakom životu) i na Maju-Lenu i na sebe samog i na Dinu, Mehunkinog sina i na svu djecu koja moraju ispaštati zbog obračuna i nekih dugova iz prošlosti bilo koga od odraslih… ili zbog nečije beskrupulozne zarade….Jos jednom apeliram na javnost u nadi da će mediji prenijeti moje pismo….Prestanite nas zlostavljati s jeftinim tračevima i vrijeđanjima!
Ja ću svakako svoju zaštitu potražiti na sudu vjerujući još uvijek da pravna drzava postoji i da nitko na ovom svijetu ne moze dirati i vrijeđati moje pravo na život dostojanstvo, ugled i čast nazivajući me neželjenim, a moju majku koja mi je dala i posvetila život, promiskuitetnom i zlostavljačicom.
Prerano sam upoznao prokletstvo potrošačkog društva i sve laži i uvrede na koje je spremno, ali neću i ne želim izgubiti moralne i ljudske vrijednosti s kojima sam odrastao i koje mi je usadila moja obitelj.
S poštovanjem,
Arian-Zvonimir Vuica
