ZADAR– Proizvodnja autohtone višnje maraške u ozbiljnoj je krizi, možda u najvećoj otkad voćka uspijeva na području Dalmacije.
Ovaj put nije u pitanju cijena otkupa od 4,15 kuna, iako je ostala ista kao i prošle godine, kada su se proizvođači bunili. Ove je godine stvar još i gora: glavni prerađivač i otkupljivač maraške, zadarska tvornica Maraska, ne može otkupiti sve količine koje se ubrane.
To su čelni ljudi Maraske otvoreno priznali proizvođačima na sastanku koji je zbog toga hitno održan u Škabrnji, u tamošnjoj poljoprivrednoj zadruzi koja okuplja 120 proizvođača maraške, koji na ukupno 220 hektara imaju 120 tisuća stabala.
Koliko je situacija ozbiljna, svjedoči podatak da se protiv (niske) cijene otkupa nitko nije bunio, nego se čelnike Maraske doslovno molilo da otkupe sve količine. Međutim, od toga, prema svemu sudeći, neće biti ništa, kaže Marko Ivković, upravitelj PZ-a Škabrnja.
– Situacija nikako nije dobra. Mi ćemo na području Škabrnje ove godine imati od 30 do 35 vagona ploda, što je čak ispod prosjeka, što zbog vremenskih neprilika, ali i slabijeg uroda, jer su neki i zapustili svoje plantaže izgubivši motivaciju za daljnje bavljenje tim poslom.
Maraska je najavila otkup tek 18 vagona, što znači da će velika količina ostati neotkupljena. Jedina nam je nada zagrebačka Dona koja je lani otkupila 12 vagona, a Maraska čak 51 vagon, što su podaci za čitavu regiju maraške, sve do Vodica i Tribunja. Iz Done još čekamo odgovor, otkupe li oni još desetak do 12 vagona, to bi nas spasilo, a ako ne, onda ne znamo što ćemo s urodom.
Maraška u potpunosti ovisi o otkupu, na tržnice u slobodnu prodaju ode svega pet do šest vagona, tako da zbilja ne znam što će biti. I kako ljudima odrediti kome će se otkupiti, a kome neće, po kojem pravilu? Berba će ove godine početi početkom srpnja, bojim se da bi moglo biti svega – zabrinuto će Ivković.
Maraska u rezervama ima količine za još dvije godine proizvodnje, pa su za otkup ove godine odredili maksimalnih 800 tisuća kuna, dok su prošle godine uložili čak 2,5 milijuna.
Kriza na tržištu, teškoće s naplatom u prodaji, natjerali su ih na smanjenje količina, a dozrijevaju im i plodovi s vlastitih plantaža, tako da će otkup od kooperanata biti pod velikim znakom pitanja. A bez otkupa, prerade i proizvodnje, ovoj autohtonoj voćki, simbolu zadarskog kraja i zaštitnom znaku Dalmacije, prijeti – propast.
