ZAGREB- Tomislav Dragičević, bivši dugogodišnji šef Ine, svoj je bankovni račun podebljao za 6,7 milijuna kuna i time, zasigurno, postao rekorder po iznosu otpremnine koju je nekom direktoru isplatila tvrtka u kojoj država ima udio u vlasništvu.
Dragičević je sebi tako izdašnu otpremninu, vrlo vjerojatno, osigurao poprilično velikom plaćom koju je primao kao direktor Ine, no moguće je da su u njegov ugovor bile ugrađene i dodatne beneficije.
Osim iznosa same otpremnine, ostali detalji nisu poznati. U Ini nisu demantirali isplatu te svote, nego su tek odgovorili da sukladno poslovnoj praksi nikada ne otkrivaju detalje ugovora, odnosno sporazuma između kompanije i drugih strana.
Sam Dragičević pak tvrdi da su priče o njegovoj otpremnini gluposti, a u Vladi kažu da nemaju informacija o toj isplati. Štoviše, pitaju kako bi to bilo moguće s obzirom na činjenicu da Dragičević iz te naftne kompanije nije otišao da bi mu se otpremnina isplatila.
Bez obzira na to, Martina Banić iz Vladina Ureda za odnose s javnošću kazala je da će premijerka Kosor zatražiti detaljno izvješće kako bi se doznalo je li i u kojem iznosu isplaćena otpremnina. Informaciju o Dragičevićevoj otpremnini treba pak povezati s činjenicom da je on bio prvi čovjek Ine u 2008. godini, a tada je Ina imala katastrofalne poslovne rezultate.
Samo u zadnjem tromjesečju 2008. godine Ina je zabilježila zapanjujuće gubitke u trgovini naftnim derivatima od oko 1,5 milijardi kuna. Ukupni gubitak Ine na kraju te 2008. godine iznosio je čak 1,1 milijardu kuna. Tada je Ina počela gomilati enorman porezni dug koji se na svom vrhuncu procjenjivao na 1,5 do 2 milijarde kuna te ga Ina još nije uspjela potpuno podmiriti, čak ni uz izdašnu kreditnu pomoć najvećeg dioničara, mađarskog MOL-a. Još dok su Mađari u Ini imali samo 25-postotni udio, govorkalo se da nisu najzadovoljniji menadžerskim vještinama Tomislava Dragičevića.
Nije tajna da je na čelo Ine Dragičević došao 2000. godine zahvaljujući svojem članstvu u HNS-u, a nije ni tajna da je uvijek održavao dobre odnose s vrlo utjecajnim bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem.
Njegov mandat na čelu Ine obilježila su brojna prozivanja javnosti i političara zbog presporog restrukturiranja, a posebno zbog skandalozno lošeg napretka plana modernizacije Ininih dviju rafinerija. Nakon što su Mađari postali najvećim dioničarom Ine, bivši potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec dogovorio se s predstavnicima MOL-a da u NO-u od hrvatskih predstavnika ostanu samo on osobno, ministar branitelja Tomislav Ivić te državna rizničarka Vesna Orlandini koja je bila vrlo bliska sa Sanaderom.
Ostalih pet članova NO-a Ine postali su Mađari. Kad se kasnije, nakon Polančecova uhićenja, u NO Ine vratio sadašnji potpredsjednik Vlade Ivan Šuker, uz Polančeca je smijenjena i V. Orlandini. Zamijenio ju je Božidar Pankretić. Isto tako, Polančec je, kad je MOL postao najveći dioničar, dogovorio micanje većeg dijela hrvatskih članova uprave, pa tako i Dragičevića koji je završio samo kao član uprave.
Međutim, Mađari i Polančec dogovorili su se da predsjednik uprave i njeni članovi preuzmu samo osmišljavanje strategije, a zapravo su prave ovlasti prebacili grupi izvršnih direktora s Bojanom Milkovićem na čelu. Nema službenih potvrda glasina da su novi vlasnici bili previše svjesni menadžerskih mana T. Dragičevića, pa su stvarno vođenje kompanije povjerili provjerenim menadžerima profesionalcima umjesto političkom kadru poput Dragičevića.
Pomalo je nejasno i zašto mu je isplaćena otpremnina kad je ostao u Ini. Vjerojatno je bila vezana uz funkciju šefa uprave. Dragičević je u Jutarnjem listu već izjavio da nakon 2013., kada mu istječe mandat člana uprave, neće ostati u Ini jer nema smisla ostajati na plaći ispod 10 tisuća kuna.
