ZADAR- Kako dekonstruirati hrvatsku stvarnost, a da se pritom i dobro nasmiješ, pokazali su u subotu navečer bivši feralovci i kolumnisti Predrag Lucić i Boris Dežulović u izvedbi sit down komedije “Melodije Bljeska i Oluje”, koja je u organizaciji nezavisne kulturne scene “Artikultura” održana prvi put u Zadru.
Komentirajući pjesmom i poezijom primitivizam, nacionalizam, licemjerje i kleptokraciju ne samo današnje Hrvatske, nego i “ovih prostora”, nekadašnji pripadnici Feralova studija “Ludež” uspjeli su dobro nasmijati stotinjak Zadrana koji su “u potrazi za izgubljenim humorom” posjetili bivše kino Pobjeda.
Kazavši kako prvi put nastupaju na teritoriju pod jurisdikcijom Svete Stolice, novinarski je dvojac u uvodnom pozdravu parafrazirao stihove pjesme Bijelog dugmeta i Zadranima otpjevao pjesmu “Uzmi i ne vraćaj, Sveta Stolico”.
– Sveta Stošijo, na noge, pjevaj pjesmu nek te čuju, tko ne sluša pjesmu, slušat će Oluju – otpjevali su Lucić i Dežulović izazvavši salve smijeha kod Zadrana, koji su se odmah potom stali cerekati i na satiričan osvrt gostujućeg dvojca na osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice u Zadru.
Parafrazirajući stihove poznate pjesme, Lucić i Dežulović otpjevali su “Ja sem pravoslavec, pravoslavec, domovine sin. Patrijarh i poglavnik, ja sam četnik katolik. Ja sem pravoslavec, pravoslavec, domovine spin.”
Toj su zadarskoj inicijativi posvetili i pjesmu “Poglavnik”, citirajući stihove “Više volim da mi je Hrvat četnik nego Srbin poglavnik”. Rugajući se vječitom antagonizmu između Splita i Zadra, Lucić i Dežulović kazali su da ta dva grada ipak veže posebno prijateljstvo, nakon čega su Zadranima posvetili pjesmu “Tri puta sam vidio Ivana Pavla”, parafrazu Balaševićeve pjesme “Tri puta sam vidio Maršala”.
Prigodno “slovo” uputili su i sadašnjem papi Benediktu, kojemu su posvetili pjesmu “Kad je papa Jožek bio mali”. “Religiozni ciklus”, nastavljen pjesmama “Osveta nedjelja”, “El kondom pasa” i “Brainy Day”, koji se referira na izjavu dona Anđelka Kaćunka da žene ne trebaju pokazivati pupak, nego mozak, publici je izvukao suze na oči.
Našlo se tu još opjevanih javnih osoba (“Žužul bječve ne pere, al je novce opro” i “Jestel čuli priču o Đorđu B.”), no najviše smijeha izvukla je pjesma inspirirana događajima u Frankfurtu na Majni, kad su se na isti dan održavali koncerti Thompsona i Boba Dylana.
Višak posjetitelja je tada, kako kaže legenda, s Thompsonova koncerta bio preusmjeravan prema slabo popunjenoj dvorani u kojoj je svirao Dylan.
– Vratit će se Dylan Bob, trebat će mu para. Statirat će u filmu Jakova Sedlara. Oj, Dylane, pobratime mio, ti ni Loru ne bi napunio. Jebeš vjetar iz pisme stare. Sada puše vjetar sa Dinare. Sto eura lepim na gitaru samo da mi otpjevaš “Gradišku staru” – otpjevali su Lucić i Dežulović u prepjevu “Moj Dylane”, preradi Thompsonova “Ivana”, izazvavši salve smijeha kod zadarske publike.
