ZADAR– Iako malen po broju stanovnika, grad Nin ima bogatu i sadržajnu prošlost. Kad je u pitanju srednjovjekovna hrvatska država, onda ni jedan grad nije velik kao ovaj danas malen grad smješten na otočiću unutar dubokog zaljeva, ispred ušća rječice Ričine.
Sve do 14. stoljeća bio je poluotok, a onda je umjetnim prokopom odvojen od kopna. Osnovalo ga je ilirsko pleme Liburni, a dolaskom pod vlast Rima, dobiva urbani oblik s ulicama izgrađenim pod pravim kutom. Oni obnavljaju već postojeće zidine i podižu javne zgrade koje je u pravilu imao svaki rimski grad, uključujući središnji javni trg – forum na kojem je bio veliki hram.
Ostaci tog hrama i danas se mogu djelomično vidjeti, a još bolja slika rimskog vremena može se dobiti u Muzeju ninskih starina u kojem se čuva velik broj predmeta iz tog vremena, ali i vremena kad su u Ninu živjeli Hrvati.
Višeslavova krstionica
Svakako su najzanimljiviji ostaci potopljene lađe koja se koristila u tom vremenu i replika Višeslavove krstionice. Ona potječe iz 9. stoljeća, a Mlečani su je 1746. odnijeli u Veneciju, da bi kasnije ponovno bila vraćena u Hrvatsku. Služila je za pokrštavanje Hrvata, o čemu svjedoči i tekst koji glasi: – Ovaj izvor prima slabe da ih učini prosvijetljenima.
Ovdje se peru od svojih zločina što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan, u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast svetog Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika. O postanku imena Nina postoji legenda koju je prvi put zabilježio Petar Zoranić u svojim “Planinama”, a koji se i sam nazivao Ninjaninom.
On kazuje da je Nin osnovao asirski kralj Nino i da je naredio da se nazove njegovim imenom. Teško je provjeriti istinitost ove legende, ali znamo da je Nin dolaskom Hrvata doživio oporavak i vrlo brzo postao važno središte. Već u 9. stoljeću, Nin je bio centar Ninske biskupije koja je obuhvaćala veći dio tadašnje hrvatske države.
Među pedesetak ninskih biskupa, najpoznatiji je treći po redu, Grgur Ninski, koji je bio i kancelar hrvatskoga kraljevskog dvora. Poznat je po svojem zalaganju za upotrebu staroslavenskog jezika i glagoljice. Danas na njegovu spomeniku sjaji palac na nozi koji mnogi turisti dotiču u nadi da će im se ostvariti želje.
Ista stvar je i u Varaždinu i Splitu gdje se također nalaze spomenici ovom istaknutom biskupu, a koje je izradio najpoznatiji hrvatski kipar Ivan Meštrović. Ovaj ninski je postavljen 10. rujna 1969., u povodu proslave 900. obljetnice Krešimirove povelje. Na gotovo svim razglednicama Nina, uvijek svoje mjesto nađu i dvije crkve.
Jedna od njih je crkva sv. Križa koja se nalazi u mjestu, a često se naziva najmanjom katedralom na svijetu. Na njezinu nadvratniku ukrašenom pleterom, stoji natpis u kojem se spominje župan Godečaj. Druga je crkva sv. Nikole izgrađena krajem 11. ili početkom 12. stoljeća. Zanimljiva je po tomu što je u vrijeme turske opasnosti pretvorena u kulu za izviđanje.
Prema legendi, okrunjeni hrvatski kraljevi dolazili su do ove crkve i u znak kraljevske vlasti zasijecali na sve četiri strane svijeta potvrđujući svoju vlast pred okupljenim pukom. Propašću hrvatske države u srednjem vijeku, Nin dolazi pod vlast mađarskih kraljeva, a početkom 15. stoljeća Ladislav Napuljski je ovaj grad, zajedno s Dalmacijom, prodao Mlečanima. Oni su ga 1537. godine napustili zbog sve učestalijih turskih napada
U sljedećih nekoliko desetljeća, Nin će proći najgore razdoblje svoje prošlosti, kad će biti nekoliko puta razrušen, a najgore su ga razrušili i zapalili upravo Mlečani 1646. godine sa svojih galija, da ne bi pao u turske ruke. Stanovnici su mu se raselili najviše u Zadar.
I nakon tog razaranja, Nin se ponovno obnavlja, ali nikad više nije vratio značenje koje je imao do tada. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u njemu je živjelo oko tristotinjak stanovnika u stalnoj opasnosti od malarije.
