ZADAR– Viši asistent mr Mirko Petrić u sklopu predavanja o medijskoj kulturi posebno je temtizirao nove tehnologije koja omogućava da korisnici sami stvaraju neki novi sadržaj.
Radi se o novoj situaciji koja se razlikuje čak i od pojave interneta koji je isprva bio pasivan i korišten više za promatranje dok u zadnjih nekoliko godina dolazi do pojave tzv. socijalnih medija gdje ljudi razmjenjuju značenja kroz velike socijalne mreže.
Radi se o komuniciranju kroz neku mrežu, a ne izravno u kontaktu. Spomenuta je u tom kontekstu i činjenica kako ljudi stvaraju sve više virtualnih prijatelja i kontakata koji postaju drugačiji nego što su naši svakodnevni susreti i kontakti. Iz tog razloga Petrić je citirao i engleskoga teoretičara Scotta Lasha koji govori o moći algoritma, odnosno sustavu pravila koji već postoji ugrađen u tehnologiju i ima stanovitu moć nad korisnicima.
Kao i kod Lasha glavno pitanje na ovom predavanju bilo je kako to mijenja našu komunikaciju i dovodi nas do toga da umjesto ljudi s ljudima komuniciramo sve više i sa predmetima, kao što su na primjer brendovi. Postavlja se pitanje kako i zašto ljudi na tim simboličkim socijalnim mrežama komuniciraju o tim proizvodima i izražavaju svoje mišljenje o njima . A je li opasna komunikacija ljudi i predmeta te strojeva pokušao je objasniti sam predavač.
– Mislim da je jako potrebno, u čemu je velika uloga i škole koja se može odvijati i preko tih novih medija, raditi na podizanju opće pismenosti naše populacije u Hrvatskoj, koja je na žalost slabo obrazovana. Ne smatram da su za to krivi mediji nego da je to jedan općedruštveni problem koji se može promijeniti i mediji u tome mogu biti dobar saveznik, a ne samo neprijatelj. Ono što može biti opasnost jest slabo poznavanje medija, objasnio je Petrić.
Predavanje je Petrić zaključio sa zanimljivom činjenicom da se uvijek doživljava da su socijalne mreže i mediji koji nastaju na internetu poput facebooka i ovih drugih tehnologija jako oslobađajuće. Omogućuju svakome da sudjeluje i razmjenjuje mišljenje te omogućuju stvaranje nekog novog sadržaja. No ako ćemo poslušati teoretičara Scotta Lasha po kojem je predavanje u najvećem dijelu sastavljeno uz sve to susrećući se sa svim tim tehnološkim sadržajem na neki način postajemo zarobljeni načinom na koji funkcionira taj sustav te se komunikacija danas sve više odvija između ljudi i predmeta, te ljudi i tehnologije, a ne samo ljudi i ljudi. Po završetku predavanja tema je nastavljena uz raspravu struke, a zaključak možda dobijemo u znanstvenom radu nekog zadarskog sociologa.
