RIM – Pošto je papa Benedikt XVI potpisao dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti i za blaženoga Jakova Zadranina, veoma je vjerojatno da će i taj franjevački redovnik laik (bez svećeničkog čina) uskoro biti proglašen svecem, netom se utvrdi još jedno Božje čudo izmoljeno njegovim zagovorom.
Umro je u dubokoj starosti i na glasu svetosti 27-IV-1490 u samostanu male braće u Bitettu u Apuliji, nedaleko od Barija.
Imao je otprilike 20 godina kada je stupio u Zadru kao brat pomoćnik među franjevce poslužitelje u Zadru. Stoga se računa da je rođen u glavnom gradu Dalmacije oko 1400. Godine 1438 ga je kustos (zamjenik provincijala) vodio na kapitul reda u Bari, pa je Jakov ushtjeo ostati u tamošnjoj provinciji svetog Mikule biskupa. Ondje su mu zadali prikupljanje milostinje, pa je mnogo putovao po Apuliji. Pokazao je mnogo milosrđa i uslužnosti bolesnicima za epidemije kuge 1482.
U njegovu životopisu zapisano je da je kuhajući pored vatre mnogo razmišljao o paklu i grijehu, o prolaznosti svijeta; da je bio osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji; da je činio pokornička djela, predavao se dugotrajnoj molitvi i kontemplaciji; da je višekratno padao u zanose (ekstaze); da ga je Bog još za života obdario karizmama proroštva i čudesa.
Tijelo mu se odmah čuvalo u posebnoj kapeli samostana u Bitettu. Javno je štovan već od 1505. Beatificirao ga je Klement XI 1700, odobrivši njegovo štovanje za sav franjevački red, a Lav XIII je dopustio njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Dijecezanski postupak njegove kanonizacije završen je 1990, kada je predan Kongregaciji za kauze svetih, koja je dekret podastrla Papi.
U njemu se navodi kao Giacomo Illirico da Bitetto. U franjevačkim spisima navođen je prvobitno kao Ilir (Illyricus), Zadranin (a Jadera, da Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl., a zatim „iz Bitetta”, po zadnjem samostanu. Vjerojatno je bio Hrvat, pa će ovdje biti poštovan kao četvrti hrvatski svetac, iako je glas svetosti zaslužio u Italiji, kao i Leopold (Bogdan) Mandić, dok su Nikola Tavelić i Marko Križevčanin svoje palme mučeništva stekli u Palestini odnosno Slovačkoj. Istodobno će biti barem šesti svetac Dalmatinac, pošto prethodnima pribrojimo sv. Kaju papu i sv. Jerolima.
