LONDON – Baš me zanima kako će izgledati intervju u kojem su prisutni pola engleskog i jedan i pol hrvatski novinar”, smije se Adrian Chiles, britanski TV voditelj hrvatskog podrijetla. Dok ulazimo u jedan restoran u zapadnom Londonu, primjećujem da nas promatraju lica znatiželjnika, što me ne čudi; Adrian Chiles najgledanije je TV lice Engleske.
Četrdesetdvogodišnji BBC-jev voditelj svake večeri vodi mozaičnu emisiju “The One Show” koja obrađuje aktualne teme i ugošćuje slavne ličnosti. U posljednje vrijeme Adriana i njegovu suvoditeljicu Christine Bleakley u emisiji su, među ostalim, posjetili britanski premijer Gordon Brown, glumci Hugh Grant, Judi Dench i Bette Midler, glazbenici Sting, Robert Plant i mnogi drugi.
Duhovit i skroman
“Mama mi je sa Selska cesta, a tata nažalost Englez”, komentirao je prije nekoliko godina za sportski program Radija 101. Tada je malo tko znao da glas simpatičnog naglaska pripada britanskoj televizijskoj zvijezdi koju u jednoj godini gleda, procjenjuje se, više od milijarde gledatelja. Adrianova majka je Zagrepčanka koja je kao mlada djevojka otišla u Birmingham čuvati djecu i, zaljubivši se u Adrianova tatu, ostala. Adrian govori hrvatski zavidno dobro, što umanjuje, baš kao i sve vezano uz svoj uspjeh.
“Ne čudi što sam najgledaniji voditelj. Vodim emisija koja se emitira u prime-time terminu. Nema to veze sa mnom”, govori. Jednom je izjavio da je o ljudima iz Birminghama, odakle dolazi, uvriježeno mišljenje da nisu suviše inteligentni, pa kada on progovori nekoliko suvislih rečenica, svi misle da je genijalac. Adrian Chiles prvi je voditelj na BBC-ju koji je nacionalnu slavu stekao unatoč jakom naglasku regije Midlands u kojoj je rođen i odrastao.
Često u hrvatskom dresu
Osim “The One Show”, Adrian svake nedjelje vodi i emisiju “Match of the Day”, jednu od najgledanijih sportskih emisija na svijetu, u kojoj komentira aktualne nogometne utakmice. Veliki je ljubitelj sporta i strastveni navijač nogometnog tima West Brom. O svojoj “opsesiji” napisao je knjigu “Ne znamo što radimo” u kojoj je pratio navijače svoga tima pokušavajući shvatiti što je to što ih navodi da sa svojim nogometnim junacima zajedno slave i plaču.
Adriana se za važnih međunarodnih utakmica često može vidjeti u kockastom dresu hrvatske nogometne reprezentacije. Pogodila ga je neslavna utakmica u kojoj smo od Engleza izgubili 5:1. “Iz svoga stana mogu vidjeti Wembley i laknulo mi je što nisam bio tamo da svjedočim tom užasu. Smatram da igra nije bila toliko jednostrana kao što je pokazivao rezultat. Mislim da je Engleska na 2:0 skrivila penal. Činilo mi se da je Hrvatska toliko uživala u prijašnoj pobjedi nad Englezima da je druga utakmica bila svojevrsno vrijeme naplate. Ukratko, mrzio sam svaku sekundu utakmice!”, prisjeća se Adrian koji je veliki obožavatelj hrvatskog nogometa.
Ljeta u vikendici na Murteru
Adrian Chiles Hrvatsku doživljava kao svoj drugi dom. U Zagreb dolazi nekoliko puta godišnje u posjet teti i prijateljima, a ljeti odlazi na Murter u obiteljsku vikendicu.
“Kada sjedim za stolom kod tete u Dubravi dok mi ona nešto fino kuha, zaista se osjećam jednako kod kuće kao u Londonu ili Birminghamu”, navodi Adrian. U Zagrebu voli predio oko Glavnog kolodvora i žao mu je što više ne viđa konobarice u borosanama. Strastveni je kuhar, sam mijesi mlince, kupuje ajvar u lokalnom makedonskom dućanu, ima kolekciju hrvatskih kuharica, voli sarmu i domaći sir i vrhnje, ima vezu za domaći kulen i poprijeko me gleda kada mu ne znam otkriti tajnu domaće goveđe juhe.
Novinar je postao sasvim slučajno. “Trebao sam ići u Hrvatsku predavati engleski jezik. Međutim, slomio sam nogu, pa sam bio prisiljen ostati u Engleskoj. Upisao sam novinarstvo jer mi ništa drugo nije padalo na pamet.” Od početka karijere svoje je novinarske korake prelazio na BBC-ju, najprije kao sportski novinar, a kasnije kao voditelj poslovne emisije “Radni ručak” te britanske verzije showa “Pripravnik”.
Adrian otkriva da nikada ne čita natpise o sebi i užasava se vidjeti se na televiziji. Pitam ga smatra li se dobrim novinarom. “Uvijek sam stvari radio drukčije od ostalih i to se pokazalo ispravnom formulom”. Dodaje da su kod njegova posla presudne novinarske vještine i iskustvo.
Pitam ga kako se osjeća kada mu svakodnevno prilaze ljudi koji ga prepoznaju s malih ekrana. “Najviše me voli generacija tvoje bake. Tako je odmalena, u školi bi mi djevojčice govorile da njihove mame ili bake misle da sam super”, govori mi. “Inače, ljudi mi prilaze i govore da izgledam puno bolje uživo. Mora da izgledam apsolutno grozno na televiziji!”, smije se.
Kod svoga posla najviše voli mogućnost da ljude nasmije ili ih natjera na razmišljanje. Svakodnevno upoznaje puno ljudi, pa ga pitam tko ga može fascinirati.
Ljubitelj Led Zeppelina
“Ljude prepoznajem po pitanjima koja postavljaju i stupnju zainteresiranosti kojim slušaju odgovore. Volim ljude koju su istodobno zanimljivi i zainteresirani. Šarmantni u istoj mjeri u kojoj dopuštaju da budu šarmirani”, govori Adrian.
Od svih ljudi koje je intervjuirao najveću tremu je osjećao kada je razgovarao s Robertom Plantom, slavnim vokalom Led Zeppelina, glazbenim herojem njegove mladosti.
“Najčudnije je bilo to što sam za vrijeme našeg razgovora imao dojam da razgovaram s nekim starim čovjekom, očevim prijateljem, a ne ludim rockerom. I danas kada vidim da mi na mobitelu piše da me zove Robert Plant, pomislim – pa to je zaista on!”
Zahvalan Slavenki Drakulić
Kada ga pitam koga bi odabrao intervjuirati u Hrvatskoj, bez razmišljanja mi odgovara da bi volio razgovarati sa Slavenkom Drakulić. “Njezine knjige najviše su mi pomogle da razumijem svoju majku!”, tvrdi Adrian.
Osim zbog prisutnosti na TV ekranima, Adrian je u posljednje vrijeme česta meta upornih londonskih tabloida jer je odnedavno ponovno single. Prije nekoliko tjedana i službeno se razveo od supruge Jane Garvey, također BBC-jeve novinarke. Tako je završio desetogodišnji brak “zlatnog para BBC-ja”, kako su ih nazivali britanski mediji. “Rastava je sama po sebi jedna od najgorih situacija u životu. To je vrlo osobna stvar, ne želiš da se o tome piše. Kada se razvlači po novinama, sve skupa je još bolnije”, govori.
Adrian je otac dviju djevojčica, šestogodišnje Sian i desetogodišnje Evie. “Moje djevojčice vole ići u Hrvatsku i same bez problema pojedu kilogram girica. Vjerujem da je to dokaz hrvatskih gena”, smije se.
Za sebe tvrdi da je nepopravljivi pesimist. “Uvijek mislim da će sve poći po zlu. Kada, na primjer, sjednem na avion za Zagreb, nikada ne vjerujem da ću sletjeti. Zato svaku pozitivnu stvar koja se dogodi dočekam kao ugodno iznenađenje”, govori Adrian.
Unatoč pesimističnom stavu prema životu, vjeruje da će se ponovno zaljubiti; nada se da će upoznati pametnu, društvenu, duhovitu, no ne nužno i lijepu ženu jer tvrdi da su lijepe žene često komplicirane. “Samo hoću da me netko mazi”, govori, koristeći jedan od svojih omiljenih hrvatskih izraza. “Vrlo sam temperamentan. Kada god malo poludim, mislim da je to hrvatski dio mene”, smije se, pozivajući se na slavne mečeve Gorana Ivaniševića.
Katolik po baki
Prije nekoliko godina Adrian je odlučio krstiti se u Katoličkoj crkvi. “Jedina religiozna osoba u mojem životu bila je moja baka u Zagrebu. Sjećam se da me je vodila na misu kada sam bio dječak i to je ostavljalo jak utjecaj na mene. Kada bi me kasnije prijatelj katolik vodio u crkvu, shvatio sam da se u Katoličkoj crkvi osjećam vrlo ugodno i da mi je ta vjera bliska”, objašnjava, šaleći se da svoj neprestani osjećaj krivnje također pripisuje katoličanstvu.
Najvažnija lekcija koju ga je život naučio je da, što god bilo, treba nastaviti dalje. Svoje saznanje uspoređuje s naporom biciklističke ture. “Kada si očajan, ne očajavaj, proći će s vremenom. Taman kada misliš da ne možeš nastaviti i kada počinješ očajavati misleći da više ne možeš izdržati, pojavi se neko svjetlo. Jednoga dana jedan ti događaj pokaže da ćeš biti okej. Samo treba nastaviti vrtjeti pedale…”, zaključuje Adrian.
