Zašto bi građani trebali dati povjerenje Vama?
To ne mogu odgovoriti, to moraju građani sami znati. Moraju samo biti svjesni da smo u ozbiljnoj situaciji da ne možemo ni plaćati kamate po kreditima i da moramo biti organiziran kao nekada da bismo izašli iz ove situacije. Građani će na izborima birati svoju budućnost. Više puta sam rekao drag mi je i onaj koji glasa za mene i onaj koji glasa protiv. Onaj koji ne izađe na izbore izgubio je pravo da odlučuje o sudbini.
Što vi predlažete kao izlaz iz krize imajući u vidu predsjedničke ovlasti?
Hrvatski predsjednik ima ovlasti među najvećima u Europi. On daje mandat premijeru, upravlja sa premijerom tajnim službama, zapovjednik je oružanih snaga.. U Hrvatskoj je pitanje svih pitanja gubitak radnih mjesta.Ove godine izgubili smo 70 000 radnih mjesta i to je jedan cijeli Zadar. To je prioritet svakog predsjednika. Mora se koristiti svoje ovlasti. Diplomacija nas je nekada morala izvući iz izolacije. Nova zadaća je prodati hrvatsku robu i uslugu i time sačuvati radna mjesta ili privući investitore koji će otvarati nova radna mjesta.
Možda najveći kapital kojeg imamo su ljudi i to prije svega časnici koji su izašli iz Domovinskog rata, a imali su svoje karijere i prije i postali su eksperti za krizni menadžment. Jer upravljati brigadom u bojnim operacijama je vrhunac upravljanja krizom, dakle afirmirali su se kao krizni menadžeri, završili su najbolje vojne škole na zapadu i onda idu u mirovinu. To nas mora zabrinjavati jer to znači da najbolje među nama ne koristimo sad kada je najvažnije.
Zadar je recimo gotovo slika Hrvatske, ima agrar, ima briljantan prometni položaj, marikulturu, novi potencijal su novonastala poslovne zone ali i one koje su napuštene. To se mora iskoristiti.
U čemu je problem?
U nama. U ratu smo individualno i kolektivno bili motivirani a pobijedili smo kada smo tome dodali organizaciju. Ljudi danas ne vjeruju da nešto mogu promijeniti a i organizacijski smo slabi u svim segmentima. To za posljedicu ima gotovo tragičnu ekonomsku situaciju. Taj motivacijski moment nakon onih ratnih godina se mora vratiti i trebamo se boriti za stvarnu slobodu. Jer „sloboda” je kada se ujutro ne budimo sa grčem zbog minusa na tekućem računu. Ovo je na neki način okončanje Hrvatske u borbi za slobodu.
Borba za „slobodu” o kojoj govorite vjerojatno je ugrožena korupcijom i nepotizmom. Što učiniti po tom pitanju?
Ono što me brine je da svi govore o korupciji i kriminalu, svih to boli ali nitko ne govor na taj način a to je da je država zapravo najveći lupež. Ona ne plaća svoje obveze, i time produbljuje taj nemoral koji je zavladao društvom u kojem ja ne plaćam vama obveze, vi ste i dalje u lancu, ljudi se snalaze kako znaju i umiju a to onda počinje biti korupcija. Dok se taj sustav ne promijeni ni represivni aparat ne može biti učinkovit kao što bi bio kada bi se obračunao sa pojedinačnim slučajevima a ne sa sustavom koji je kriminalan. Mislim da sa malo discipline, a to i je politička poruka možemo napraviti puno. Ministar financija izjavio je -ne poslujte s državom ako vam ne plaća. To je uvreda za državu jer ministar financija je moralni stup.
Ako je ministar financija moralni stup, kako tumačite činjenicu da se ne poštuju potpisani kolektivni ugovori? Kriza jest, ali ugovor je ugovor.
To je primjer dubokog nemorala. Država je ta koja ga generira i nije sposobna boriti se protiv zla kada ga generira. U jednom trenutku neke političke krize, da bi se podišlo sindikatima, potpisao se ugovor koji nije bio u skladu sa našim mogućnostima. Ugovor je potpisan i mislilo se da je problem odgođen za „neko drugo vrijeme” a vrijeme je došlo, i sada imate nevjerodostojnu državu koja ne drži do riječi ni do ugovora. Šaljemo poruku svijetu i investitorima da smo neozbiljni i neodgovorni. Ugovor se mora poštivati, ne postoji „ali”.
Kada biste morali ocijeniti vladavinu bivšeg premijera Ive Sanadera i današnje predsjednice Vlade od 1 do 5, koje bi to ocjene bile?
Premijer Sanader zaigrao je samo na jednu kartu a to je ulazak u Europsku uniju. U životu je riskantno igrati na samo jednu kartu. Nije dorastao upravljanju krizom u ekonomiji. Ocjenu čujemo od građana i javnosti svaki dan. Što se tiče premijerke Kosor dao sam joj podršku kada je imala vrlo loš rejting jer nije korumpirana a to je važno. No, ono što ne radi dobro i sada je problem je to što nastavlja istu ekonomsku politiku; podizanje poreza, ne nazire se potrošnja, nema zaokreta i u tom smislu ocjena je loša. Ono što je dobro je da je otvorila vrata borbi protiv kriminala i korupcije i manje je arogantna u nastupu.
Zamjerate li što predsjedniku Mesiću?
Izveo je zemlju iz izolacije i približio je ulogu predsjednika građanima i to je dobro. Ono što treba promijeniti je snažniji utjecaj na ekonomsku politiku, snažnije koordiniranje funkcija u zemlji, nije normalno da se nisu nikada sastali čelni ljudi poput predsjednika Sabora, Države, Vlade, guverner centralne banke itd. Ja ne volim zamjerati ljudima.
Što mislite o tijeku dosadašnje kampanje?
Ja imam sreću da dobro stojim po svim anketama, ali dosadašnja kampanja je za mene razočaravajuća. Nije dobro što nisu obuhvaćene neke vitalne teme; gospodarstvo, uloga predsjednika, segmenti iz vanjske politike, pitanje Bosne i Hercegovine. O tome se ne razgovara u kampanji. O kriminalu i korupciji govori se na razini fraza. Kampanja je teška bitka ali je pobjedniku zapravo samo početak jer predstoji bitka za pravu Hrvatsku a to se ne osjeća. Sučeljavanja su na razini dosjetke i reality show-a i sve se svodi na to tko će se na koga okomiti.
I na vas su se „okomili”, pripisuju vam privatizacijske grijehe. Što možete reći o tome?
Nikada nisam uzeo nikome ni lipe. Tamo gdje sam radio, radnici su dobivali plaće. Smetaju me paušalne izjave. Kada počnemo vikati da su svi „lupeži”, to je najbolja zaštita za prave lupeže. Neuspješni za padove krive druge, a uspješni iz padova izvlače poduku i idu naprijed, mislim da spadam u te.
Što možete poručiti mladima i možete li im i za kada obećati da će se moći zaposliti na temelju znanja i obrazovanja?
Neka se bude, neka ne budu pasivni i neka se ne mire sa situacijom u društvu. Od mene mogu očekivati da ih ne blokiram i da im budem sugovornik ali oni moraju željeti bolji svijet. Borit ću se za besplatno školovanje, Bolonja nije zaživjela, nemamo dovoljno nastavnika. Mnoge generacije će imati diplomu no ne i adekvatno znanje. Mladima bih poručio da se ne raduju diplomi ako iza nje ne stoji sadržaj.
Što je s onima koji znaju i imaju diplomu ali su bez posla?
To je istina jer smo u takvoj situaciji. Administrativnom mjerom to se ne može riješiti. Mladima prije svega poručujem da ne traže samo formalnu naobrazbu nego suštinsko znanje i da se ne predaju. Neka prihvaćaju poslove koji su niže kvalifikacije jer će im to kad-tad otvoriti vrata.
