ZADAR – Komisija za pomilovanja za točno tjedan dana treba razmotriti molbu za pomilovanje Hrvoja Petrača te odlučiti hoće li predsjedniku Stjepanu Mesiću predložiti da ga pomiluje ili pak da se na njegovu molbu ogluši.
Molbu za pomilovanjem Petrač je podnio još u srpnju ove godine, a Ministarstvo pravosuđa cijeli je spis zajedno sa zahtjevom koji je tempiran za kraj Mesićeva drugoga predsjedničkog mandata Komisiji za pomilovanja dostavilo još uoči prošle sjednice.
Prema Zakonu o pomilovanju Ministarstvo pravosuđa predsjedniku države prosljeđuje molbu za pomilovanje uz koju ide izvještaj o kaznenom djelu, podacima o izvršenju kazne, ponašanju tijekom njezina izvršenja, te procjenu o tome kako će ona utjecati na zatvorenika.
U Petračevu slučaju, kako doznajemo u Ministarstvu pravosuđa, resorni ministar Ivan Šimonović strogo je protiv pomilovanja. Razlog je njegovo ponašanje tijekom izvršenja kazne u Lepoglavi, kada je Petrač uživao u nizu pogodnosti koje ne spadaju u zatvorski režim.
Stoga što se nelegalno pogodovalo Petraču, Šimonović je smijenio državnog tajnika Ivana Damjanovića koji je bio zadužen za zatvore, a nekoliko zaposlenika u Upravi za zatvorski sustav poslao na stegovni postupak. Budući da je Petrač sve to izazvao, ministar Šimonović ne može podržati stav njegova odvjetnika Rajka Mlinarića da Petrača treba pomilovati jer je uzorni zatvorenik.
Zajednički prijatelji
Petrač je u zatvoru od 2005. godine. Odslužuje kaznu za otmicu sina Vladimira Zagorca i za iznudu. Obje kazne istječu mu 2013. godine, što znači da bi, ako ga Mesić ne pomiluje, još tri godine trebao odležati u zatvoru.
Prema Zakonu o pomilovanju konačna je odluka, i to bez obzira na stav Ministarstva pravosuđa i Komisije za pomilovanje, na predsjedniku države. Pomilovanje koje se traži od Mesića spada u institute koji se vuku iz davne prošlosti (i zato ga dobar dio pravnika osporava) i znači akt milosti poglavara.
U Uredu predsjednika nisu željeli reći kakav je Mesićev stav prema Petračevoj molbi, no u visokopolitičkim krugovima kola informacija da je Mesić sklon izaći Petraču u susret. U prilog toj špekulaciji ide i informacija o vrlo dobrim odnosima između Mesića i Petrača.
Premda je Mesić u nekoliko navrata demantirao te tvrdnje, te izjavio da je Petrača vidio samo dva puta u životu, i to u prolazu, nesporno je da su ih povezivale osobe s kojima su obojica bili bliski. Jedan je od njih Mesićev prijatelj, pokojni Ivo Pukanić, koji je javno isticao prijateljstvo s Petračem i gorljivo ga branio kada je završio u zatvoru. U pismu koje je Pukaniću poslao iz zatvora Petrač je spominjao Mesića (pod šifrom kaktus), i to u kontekstu neispunjena obećanja.
Druga osoba koja se uzima kao ozbiljna spona između Petrača i Mesića bivši je predsjednikov savjetnik Željko Bagić, koji je Petračev kućni prijatelj. Bilo je govora da je Petrač financijer Mesićeve kampanje, no predsjednik je to opovrgnuo.
