SPLIT- Dužnost predsjednika Biskupske konferencije Čilea već drugi mandat uzastopce obnaša msgr. Alejandro Goić Karmelić, biskup s hrvatskim korijenima.
To najbolje svjedoči o tome koliki ugled msgr. Goić uživa među kolegama biskupima, svećenicima i vjernicima te daleke južnoameričke države.
Biskup Goić sa svojom rodicom časnom sestrom Esterom i našim novinarom u Pražnicima
Njegovi roditelji rođeni su na Braču, otac u Pražnicama, a majka u Bolu. Proteklih dana, nakon osmogodišnje stanke, boravio je u višednevnom posjetu rodnom otoku svojih roditelja. Odsjeo je u Pražnicama, u kući svojeg rođaka Ante Goića.
– Ljubav prema vjeri i domovini usadili su mi moji roditelji. U našoj se kući govorio hrvatski jezik s bračkim naglaskom. Žao mi je što nisam još više i pravilnije naučio hrvatski jezik. Moji roditelji puno su mi pričali o Braču i Hrvatskoj. Ono što se usiše s majčinim mlijekom teško se zaboravlja. Dolazak u domovinu mojih roditelja čini me neobično sretnim i uzbuđenim – pojasnio je msgr. Karmelić, biskup Rancague.
Ispričat će kako je kao gimnazijalac nastupao za nogometni klub “Sokol”, a u velikoj je nevolji, priznat će, kada igraju reprezentacije Čilea i Hrvatske jer srce vuče na obje strane.
Rođen je u obitelji s četvero djece, a on je bio najmlađi. U vrijeme surove diktature zloglasnog Augusta Pinocheta biskup Goić snažno je podigao glas protiv brutalnih ubojstava i nasilja. Zbog toga je od režima bio prozvan “crvenim biskupom”. Često je dobivao prijetnje, život mu je bio ugrožen, ali nije odustao od svojeg poslanja, niti je uzmaknuo pred prijetnjama.
Mučeništvo za čovjeka
– Rekao sam, sve je u Božjim rukama. Ako za brata čovjeka treba dati život i podnijeti mučeništvo, spreman sam – napominje.
Ipak, režim i Pinochet su otišli, a uspon biskupa s hrvatskim korijenima je nastavljen. Godine 2004. godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Čilea, a tri godine poslije povjeren mu je novi mandat. U međuvremenu je postao i biskup ordinarij Rancaguea.
Zapažen je po svojim istupima u kojima traži pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva Čilea. U tome je, zajedno s ostalim biskupim u episkopatu, imao dosta uspjeha jer je za vrijeme Pinocheta bilo 40 posto siromašnih, a sada je taj broj pao na 20 posto.
Nedavno je kao predsjednik Biskupske konferencije pomogao da se okonča veliki štrajk i sukob sindikata i velikih kompanija koje se bave vađenjem i proizvodnjom bakra. U tim pregovorima radnicima su osjetno povećane plaće i priznata druga prava. Čile je uspostavio demokraciju, gospodarski se dobro razvija, ali nije uspio postati pravednije društvo.
– Crkva u Čileu zauzima se za pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva. Bori se protiv siromaštva i na strani je siromašnih. Upozorava na zabrinjavajuću pojavu korupcije, raslojavanja i sektašenja. To, uostalom, traži i socijalni nauk Crkve i Evanđeosko poslanje – kaže nam.
Odnosi s državom su korektni, a u Čileu ima oko 80 posto katolika. Predsjednica je žena Michelle Bachelet čiji je mandat na isteku. Predsjednički izbori održat će se 13. prosinca. Na pitanje kako se Crkva ponaša kad su u pitanju izbori odgovara:
– Crkva svojim vjernicima daje do znanja da se kod izbora trebaju držati Isusovih, odnosno evanđeoskih principa. Naše je da kažemo, a vjernicima da izaberu. Nikada ne inzistiramo na tome da predsjednik treba biti katolik. Dobar predsjednik može biti i ateist ako bude radio za opće dobro čovjeka, društva i države. Uostalom, ne bi bilo dobro da predsjednik bude katolik ako ne može svojim životom i radom svjedočiti katoličku vjeru i opće dobro.
Novi kardinal
Mediji sve češće spominju biskupa Alejandra Goića Karmelića kao najozbilnijeg kandidata za budućeg nadbiskupa Santiaga i kardinala.
– Sve je u Božjim rukama i na njegove odluke ljudi ne mogu utjecati – zaključio je Goić
