ZADAR – Akcija učenika Privatne gimnazije i osnovne privatne škole “Nova” čišćenja Sfinge od grafita neke je Zadrane podsjetila na taj monumentalni skulpturalni spomenik, nekima tek otkrila da ga imaju u gradu u kojemu žive, a sve zajedno zapanjila posvemašnjom nebrigom i za nju i okoliš kojim je okružena. I izazvala tugu kod onih koji se i Sfinge i perivoja oko nje dobro sjećaju.
– To je bila fantazija vrtlarstva, stabala i bilja, labirinti zelenila, umjetne špilje… Sfinga je na prsima imala reljef orla, šape je, među kojima je imala jedan betonski bodež, držala u školjci, a preko svega je tekla voda i stvarala jezerce u kojemu su bile zlatne ribice. Tu, naime, izvire potok Vruljica čiji je izvor odavno zatrpan, a jezerce poništeno. Školjke su razbijene kao i bodež, reljef oštećen do neprepoznavanja, perivoja odavno nema… Mogu se još vidjeti ostaci špilje i dvije klupice – priča poznati zadarski liječnik fizijatar u mirovini dr. Želimir Maštrović.
Sa Sfingom i perivojem susreo se kao petogodišnjak kad se s roditeljima 1945. vratio u Zadar. Naselili su se na Brodarici odakle je s prijateljima često odlazio do Sfinge u uvalu Dražanica vela.
– U perivoj smo ulazili sa strahopoštovanjem i osjećali se kao Alisa u zemlji čuda. Tada je to bila udaljena periferija grada i mnoge su zadarske obitelji, posebno nedjeljom, dolazile u šetnju kao na izlet – prisjeća se dr. Maštrović.
Sfingu su, dodaje, obavijale legende – da ima lice supruge Giovannija Smiricha, koji ju je dao napraviti, da joj je u tijelu zakopano blago ili da je u njemu uređen nekakav dnevni boravak. Zbog tog blaga se nekoliko puta kopalo oko nje, pa su ostala oštećenja.
Mjesni odbor Brodarica kojemu je na čelu, prije četiri je godine dao očistiti perivoj od podivljalog raslinja pa se barem više tuda ne okupljaju noćne spodobe, a vilu koju okružuje preuzeo je i brine o njoj Medicinski centar.
U vili nema potomaka Giovannija Smiricha, akademskog slikara, povjesničara umjetnosti i restauratora iz stare zadarske obitelji, iako u Zadru živi njegov unuk, priznati stručnjak za ovisnosti, neuropsihijatar dr. Sergie Padelin. Cijeli je kompleks nacionaliziran i zapravo nema vlasnika.
– Da ima, sigurno ne bi bio tako devastiran i zapušten – kaže Giovannijev praunuk Mario Padelin, kolumnist “Zadarskog lista”. A na kući, ambijentalnoj vili, u perivoju ili u blizini sfinge, nema, dodaje, nikakve oznake o tome što je to sve zajedno bilo i tko je sve dao izgraditi.
Premda je Smirich ostavio i drugog traga. Rodio se 1842. u Zadru gdje je 1929. i umro, školovao se u Sienni, Firenzi i Veneciji i tu upoznao buduću suprugu Attiliju Spinedu de Cataneis. U dugom su i sretnom braku imali petero djece.
Za obitelj je 1901. podigao ljetnikovac i vilu nazvao “Attilia”, a kad mu je supruga umrla, 1918. je, vodeći se zajedničkim zanimanjem za mitsko, u vrtu napravio originalnu repliku egipatske sfinge.
Giovanni Smirich je jedan od osnivača zadarskog Arheološkog muzeja, radio je na restauraciji crkve sv. Donata, sudjelovao u restauraciji Sv. Krševana i Sv. Stošije, dao idejno rješenje Perivoja kraljice Jelene. Poznat je bio i kao slikar, ali su mu djela stradala od bombardiranja u 2. svjetskom ratu.
U obitelji su tek dvije slike – “Navještenje” i “Spartanski sud”, jedna je slika u Pomorskom muzeju u Kotoru, a autor je i oltara u sakristiji i crkvi na otočiću Galevcu kod Preka
