ZADAR – Monolit visoko poliranog željeza koji izlazi iz kamene obale i mora, 12.5 metara najveće visine iznad tla te 15 metara od dna, s uklesanim natpisom „Domovini” opis je nečega što stoji iza naziva spomenik „Pobjedi u Domovinskom ratu”, piše Narodni list u novom broju.
Prema mnogima, riječ je zapravo o običnom komadu željeza koji može biti jedino paravan za spomenik ljudske gluposti, neukusa, nesposobnosti, kao i svega što od istoga može proizaćiu.
Nadbiskup rekao „ne”
Da je tome tako potvrđuju nezadovoljni branitelji i mnogobrojni građani, koje je javno podržao i sam nadbiskup Ivan Prenđa. On je svim medijima i braniteljskim udrugama uputio pisanu izjavu gdje izražava neslaganje s idejnim nacrtom spomenika Domovini i Pobjedi u Domovinskom ratu, zagrebačkog arhitekta Branka Silađina.
Nadbiskup je u svom obrazlaganju neslaganja s idejnim projektom naveo kako je spomenik svojim izgledom i sadržajem vrlo neutralan, odnosno bez ikakvog sadržaja i oznaka koji bi govorili o Domovini i o Pobjedi u Domovinskom ratu. Drugo, zamišljeni spomenik ni na koji način ne odražava duh viteške hrabrosti i žrtve koju su iskazali naši branitelji. Kao treće, navodi Prenđa, na idejnom rješenju spomenika nisu vidljivi ikakvi elementi hrvatskog kulturnog identiteta i bogate katoličke baštine hrvatskog naroda zadarskog kraja. Zbog svega navedenoga nadbiskup traži da se natječaj poništi te da se zatraži bolje idejno rješenje.
Zadrani to ne razumiju
Branko Silađin, autor spornog spomenika, poznat i kao autor Muzeja stakla, ima svoju viziju Zadra kojeg, kako kaže, smatra centrom kvalitetne arhitekture u Hrvatskoj. Ljudi primjećuju da je cijena spomenika od 120 tisuća kuna ipak malo prevelika. No, Silađin na to ima odgovor. – Ne bih se usudio procjenjivati cijenu spomenika, ali u svakom slučaju znatno je manja od komunalnog i urbanog uređenja uvale Jazine, što bi trebao biti jedan od ključnih razloga uređenja tog prostora- rekao je Silađin.
Nezadovoljstvo Zadrana Silađin obrazlaže činjenicom da za projektanta nije izabran „domaći”, nego „čovjek sa strane”. Na koncu, postavlja se pitanje jesu li Zadrani uistinu toliko glupi da ne mogu shvatiti kako je ono što masno plaćaju (120 tisuća kuna) vrhunsko djelo ili je problem ipak u poznatom zagrebačkom arhitektu, inače autoru idejnog rješenja za vikendicu ministra kulture, Božidara Biškupića.
Oni su presudili
Odluku o odabiru idejnog rješenja za spomenik donijelo je sedmeročlano stručno povjerenstvo u čijem sastavu su bili Miljenko Domjan, Nikola Jakšić, Vladimir Marković, Radovan Dunatov, Ivo Vestić, Kuzma Kovačić te Ante Uglešić.
Osim njih, tu je i Povjerenstvo za ocijenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta, koje je nazvano još i „Povjerenstvom za ljepotu”, a kojega čine Pavle Marušić, Matko Segarić, Iva Letinović, Ante Uglešić, Josip Kršulović i Renata Čobrnić. Njihova zadaća je da umjesto građana odlučuju je li nešto lijepo, ukusno napravljeno, hoće li se nešto graditi i kako će u konačnici Zadar izgledati.
„Banalan je i promašen“
Unutar tzv. „Povjerenstva za ljepotu” postoje i oni koji se ne bi složili s izabranim idejnim projektom ovog spomenika.
-Spomenik je potrebno napraviti, ali nisam siguran da je izabrani dobro lociran i oblikovan. On je kopija već izgrađenog spomenika, što smatram pomanjkanjem kreativnosti. Banalan je i promašen kao i Muzej antičkog stakla.- rekao je arhitekt Pavle Marušić, predsjednik novoizabranog Povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti.
S njim se složila i kolegica po struci, Renata Čobrnić rekavši:
-Nisam sretna tim rješenjem. Trebalo je to skulpturno i urbanistički drugačije izgledati. Smatram da to nije uspjelo. Poštujem natječaj koji je proveden po pravilima struke, no druge pristigle radove nisam vidjela pa ne mogu uspoređivati- završila je Čobrnić.
Spomenik protkan sotonskim simbolima
Nije za odbaciti ni tvrdnje onih koji u Silađinovu spomeniku vide sotonske simbole, piše Narodni list i obrazlaže:
-Ovaj spomenik nosi masonske simbole koje mnogi povezuju sa sotonizmom. S druge strane, nemoguće je u ovoj improvizaciji spomenika pronaći simboliku koja karakterizira Hrvatsku ili Domovinski rat.
Obelisk zapravo označava monolit s četiri stranice koji se sužava prema vrhu na kojem se nalazi „piramidion” prekriven pločicom elektruma (smjesa zlata i srebra). On je kao i piramida u starom Egiptu predstavljao zrake boga sunca koje su postale kamen, kao i vezu ovoga i onoga svijeta.
Masonska vjerovanja gotovo su identična egipatskim i grčkim, kako ih iznosi Plutarh. Masoni ističu kako sunce i mjesec, kako je to i po staroj mitologiji, istodobno mogu biti i dobri i zli, a njihov prosvjetitelj Pike, dosljedno nauku o neosobnom božanstvu, zamišlja i Sotonu kao snagu, koja sadržava dobro i zlo.
Prema nekim izvorima, masoni ne samo da su tajno društvo i da žele promjeniti svijet, nego bi ga htjeli i pokoriti i napraviti onakvim kakav bi njima odgovarao. Neki masone nazivaju sotonistima, štovateljima Lucifera, njima poznatog i priznatog kao boga svjetlosti.
