ZADAR – Julije Derossi dobit će ove godine Nagradu za životno djelo. Javno priznanje Grada Zadra bit će mu dodijeljeno na svečanoj sjednici Gradskog vijeća koja će se održati u Hrvatskoj kazališnoj kući na Dan grada Zadra, 24. studenog.
Derossi je poznati književnik i pedagog, koji je ostavio traga i u politici kao zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora. Rođen je u Trogiru, višu pedagošku i Filozofski fakultet završava u Zagrebu, nakon čega seli u Gospić u kojem radi do Hrvatskog proljeća. U Zadar dolazi nakon što je dobio otkaz u pedagoškoj školi u Gospiću, poslije dužeg traženja posla zapošljava se u Gradskoj knjižnici gdje radi kao knjižničar do umirovljenja.
Napisao je mnoga djela od kojih valja izdvojiti Veseli vrtuljak, Lička janjetina ostaje te Čekulade nema – gospićka ljudikanja. Julije je već neko vrijeme nepokretan, a rekao nam je kako mu je posebno drago to što je dobio ovo priznanje od Grada Zadra.
– Ovo je najviša nagrada za jednu djelatnost, a kod mene je to vezano za hrvatski jezik i književnost i bilo mi je jako drago kad sam čuo da sam predložen za Nagradu za životno dijelo i to u Zadru iz kojeg nisam, ali sam tu već trideset godina. Posebno mi je drago i čast mi je što je ta nagrada baš od Zadra i nastojat ću po svaku cijenu doći na svečanu sjednicu Gradskog vijeća, rekao nam je Derossi.
Ovo mu nije prva nagrada koju je dobio od Grada Zadra, prije pet godina su on i supruga Zlata dobili godišnju nagradu Grada Zadra za transkripciju Kašićeve biblije.
– To je bilo malo čudno, jer smo dijelili nagradu. Mi imamo jednu nagradu nas oboje, a obično kažem da ukoliko dvoje ljudi vozi čamac obojica budu nagrađeni. Ta nagrada je došla za transkripciju Kašićeve biblije, na kojoj smo oboje radili, rekao nam je Derossi.
Julije Derossi imao je bogat život, a sudeći po njegovim djelima može se reći kako ga je na neki način obilježio Gospić.
– Makar sam u Zadru duže vremenski, u Gospiću sam bio do 1972. kada su skinuti pokojna Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo i kada je mnogo hrvatskih intelektualaca izgubilo svoj posao ili su otišli u zatvor, a čak je i Krleža dao ostavku u komitetu. Gospić mi je ostao u posebnom sjećanju, jer sam tamo na neki način došao sebi. Tamo sam stigao s 22 godine i nekako naglo sam se priljubio toj sredini koja je tada bila jako zaostala, čak nismo imali ni struje noću. Ličani su me prihvatili kao svoga i vrijeme tamo sam potrošio da se izgradim kao stručnjak. Dobio sam priznanje Zaslužni građanin Grada Gospića nakon 34 godine kako sam otišao od tamo, kaže Derossi dodajući kako je već 1957. godine počeo objavljivati prve radove.Na kraju našeg razgovora kazao je kako mu je posebno drago što dobija nagradu Grada Zadra.
– Zadar je najhrvatskiji grad u Hrvatskoj, makar su ga izgradili Rimljani. Zadar je imao u sebi nešto što me jako privlačilo, samo što je problem bio jer nisam mogao raditi u svojoj struci koju sam volio. Krivo mi je što nisam mogao napredovati u struci u kojoj sam se jako dobro afirmirao, kaže Derossi dodajući kako sada ne može samostalno hodati te da će doći na primanje, jer ga je nagrada od Grada Zadra jako ganula.
1989. godine u Zadru se formira HDZ, a među prvim članovima je Julije Derossi.
– Učlanio sam se u HDZ prije nego što je bila osnivačka skupština i danas sam član HDZ-a. Ponekad sam imao i drukčije mišljenje, a zbog toga nikad nije bilo problema. Čudim se kako je danas, čitam novine i vidim da je Franjo Arapović isključen jer se složio s Primorcem, meni je to glupo. Ja sam više puta rekao da sam protiv nečega i nikad nisam imao neprilika, makar sam se znao zakačiti i sa Sanaderom, kaže Derossi dodajući kako je bio i u Visokom sudu časti HDZ-a te se reaktivirao kao saborski zastupnik u Županijskom domu koji je ukinut.
