ZAGREB – Broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi u Hrvatskoj u proteklih je desetak godina porastao za čak 80 posto pa taj sektor danas zapošljava malo manje od 70.000 ljudi, pokazuju istraživanja.
To znači da, statistički gledano, jedan djelatnik lokalnih vlasti dolazi na oko 63 građana. Najbujniju lokalnu administraciju među najvećim hrvatskim gradovima ima Zadar, u kojem jedan lokalni službenik, uključujući i zaposlene u komunalnim poduzećima i ustanovama, dolazi na otprilike 47 građana. Slijede Zagreb i Osijek: u dva najveća grada kontinentalne Hrvatske po jedan lokalni djelatnik dolazi na otprilike 52 stanovnika.
Malo veći broj građana lokalni službenici opslužuju na zapadu zemlje. U Rijeci, primjerice, na jednog zaposlenika lokalne samouprave dolazi 64 građana, a u Puli jedan lokalni zaposlenik obrađuje oko 63 građana. Čini se da najviše posla imaju lokalni djelatnici u Splitu, gdje na svakog od njih dolazi oko 84 građana.
O broju zaposlenih u lokalnoj samoupravi Vlada će morati voditi računa kada bude krojila najavljenu reformu lokalne samouprave. No, analitičari upozoravaju da očekivano smanjenje broja zaposlenih u lokalnoj samoupravi ne znači nužno i da će doći do pada kvalitete usluga koje pružaju lokalne vlasti.
– I s puno manjim brojem ljudi u lokalnoj administraciji može se postići ista, ako ne i bolja kvaliteta usluga koje ona pruža – smatra Ante Babić, neovisni ekonomist.
Prema njegovoj računici, broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi mogao bi se smanjiti za petinu, ili za oko 14.000. Babić pritom upozorava da je radni učinak zaposlenih u lokalnim vlastima čak i manji od onoga u državnoj upravi.
To je posljedica dosadašnje politike zapošljavanja, u kojoj se do posla dolazilo rodbinskim, prijateljskim i stranačkim vezama, što je na lokalnoj razni bilo čak i učestalije nego u državnoj upravi i javnim poduzećima. Nepotizam u lokalnim strukturama hranilo je i to što su lokalne vlasti do nedavno same određivale visinu plaća svojih djelatnika, pa je tajnica načelnika u, primjerice, Babinoj Gredi, mogla imati veću plaću od tajnice u nekom od ministarstava. Vlada je tome nedavno odlučila stati na kraj, ograničivši plaće u lokalnim strukturama, no ta se odluka, primjećuje Babić, ne odnosi na komunalna poduzeća poput Zagrebačkog holdinga.
– Rezovi su potrebni na svim razinama lokalnih vlasti – poručuje Babić.
Prema podacima Ante Baje, analitičara Instituta za javne financije, u lokalnim je jedinicima lani bilo zaposleno oko 66.800 ljudi, od čega se oko 13.900 odnosi na zaposlene u tijelima županija, gradova i općina, 23.600 na zaposlene u lokalnim ustanovama te 29.300 na radnike u komunalnim poduzećima. Broj zaposlenih u 574 lokalne jedinice u Hrvatskoj svake se godine povećava za oko dvije tisuće, pokazuje Bajina računica.
Ipak, od broja zaposlenih u lokalnim strukturama važnija je kvaliteta usluga koje oni pružaju. Opći je dojam da je sustav lokalne samouprave u Hrvatskoj glomazan, neučinkovit i preskup.
Najučinkovitiju lokalnu vlast ima Pula, jer u tom gradu nisu bili toliko skloni gomilanju ljudi u lokalnoj administraciji. Slično je i s Rijekom. S druge strane, jednu od najneučinkovitijih administracija ima Zagreb, ocjenjuje Babić.
Sa Splitom i Osijekom situacija je nešto složenija jer se u tim gradovima, isitče Babić, zapravo ni ne zna tko stvarno vlada. To je posebno izraženo u Osijeku, koji ni prije, dodaje, nije imao osobito učinkovitu upravu, a dugo je bio i prilično zapušten. Zadar se, s druge strane, najbrže razvijao i uspio je stvoriti učinkovitu administraciju, primjećuje Babić. Njegovo je mišljenje da bi se hrvatski gradovi trebali ugledati na Beč, Graz i Trst, koji imaju najučinkovitiju lokalnu upravu u okruženju.
