SALI – Nikada toliko koludric nismo vidjeli u Salima, uzdahnule su žene naslonjene na zid oko župne crkve.
Beneditinke iz više zemalja: Brazila, Kanade, Italije, Indije, Koreje, Australije, Njemačke, Portugala, SAD-a,… odjevene, neke u svečane odore, neke pak u radne, a jedna iz SAD-a u civilnoj odjeći.
U četvrtak su nakon jednodnevnog izleta po Kornatima doplovile do Sali. Razmilivši se, njih 35 po Salima izazvale su veliku pažnju, kako Saljana, tako i njihovih gostiju kojih još uvijek ima. Među njima u svečanom ruhu nalazila se je i sestra Rafaela, Saljka koja je već među benediktinkama već petnaestak godina.
Saljka, sestra Rafaela, ‘naša Ivka’, kako joj tepaju Saljani sigurno je bila ganuta nakon toliko godina čuvši glagoljaško pjevanje na staroslavenskom jeziku u svojoj župnoj crkvi svete Marije koje su predvodili Korišti i Zbor svete Marije. Kurijoži i pobožni Saljani ispunili su svoju “velu crikvu” gromko pjevajući Gospodi pomiluj… Dan vičere Gospodina… Zdravo Tilo Isusovo…
Župnik don Filip Kucelin posebno je istakao kako je opatica samostana sv. Marije u Zadru, koludrica Anastazija iz njegove Sutomišćice, baš kao i sestra Adalberta, koja je, kako nam je rekla prvi put izašla iz samostana nakon 35 godina, kada je posjetila oca na samrti.
Stara je povezanost Saljana sa zadarskim benediktincima. 995. godine samostan Sv. Krševana u Zadru Saljanima je dao pravo izlova riba u Telašćici.
U području Telašćice podignute su prve hrvatske Sali o čemu postoje dokazi u ostacima crkve sv. Ivana u Stivanjem polju i sv. Viktora na Citoriju.
Nakon gromkog pjevanja i uživanja u domaćim kolačima koje su pripremile vrijedne saljske domaćice naše su koludrice nošene jugom otplovile za Zadar, gdje nastavljaju sa radom na svjetskom kongresu benediktinki.
