Taj dio izjave neodoljivo podsjeća na poznatu izjavu ministra obrane tijekom devedesetih Gojka Šuška u kojoj je napola u šali, napola ozbiljno rekao da seljaci u polju nose uniforme, pa su tako i civili u postolujnoj krajini okolo hodali u uniformi i tu i tamo zapalili poneku srpsku kuću. Tada je to bila rado slušana šala, skoro pa vic, a danas je to zapravo službeni stav i standardni sadržaj u izjavama dužnosnika ili svjedoka na Haškom sudu.
U to se odlično uklopio i Mladen Bajić, državni odvjetnik koji je od 1992. do 1996. obnašao dužnost zamjenika vojnog tužitelja za splitsko zborno područje. S obzirom na to, on je više nego dobro informiran o događanjima koja su predmet suđenja i optužbe protiv Ante Gotovine.
Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora iz vremena Oluje, kaže da su dio zločina sigurno počinile civilne osobe, ali znatno veći dio počinjenih zločina sigurno se odnosi na postrojbe Hrvatske vojske za što postoje i službeni dokumenti koje je prikupio HHO i koji su uredno predani Haškom sudu.
Jedna druga stvar je važna, smatra Puhovski, a ta je da do uspostave civilne vlasti svu odgovornost na ratnom području snosi nadležni vojni zapovjednik.
‘Povući ću jednu neugodno paralelu. U Vukovaru su oficiri JNA tvrdili da oni nisu odgovorni za zločine, jer su krivnju prebacivali na tzv. teritorijalne i ostale paravojne postrojbe. Tada je Haški sud potvrdio njihovu krivnju jer je smatrao da i oni snose odgovornost za zbivanja u sferi djelovanja vojnog zapovjednika koji ima kontrolu nad određenim područjem. Između ostaloga, zbog toga je osuđen i Veselin Šljivančanin’, kaže Žarko Puhovski bivši predsjednik HHO-a.
Svjedočenje koje nije donijelo ništa novo ni u korist ni u štetu Gotovine ogledni je primjer za to kako inače Bajić funkcionira.
Tonći Majić, splitski aktivist za civilno društvo i ljudska prava nam je rekao da Mladen Bajić načinom na koji je svjedočio u Haagu, apsolutno pokriva sebe i svoju ulogu za vrijeme dok je obnašao dužnost u vojnom tužiteljstvu. Izjava o razvojačenim civilima u uniformi koji vrše palež i ubojstva u periodu nakon Oluje je akrobacija koju je, po Majiću, Bajić očigledno bio prisiljen izvesti i evidentno je da mu je dogorjelo do noktiju. Tonći Majić je taj iskaz usporedio sa Šeksovom izjavom o petokolonašima u Osijeku 1991. koji su vršili zločine nad Srbima da kompromitiraju Šeksa i Glavaša i njihovu ulogu u obrani grada na Dravi.
Koliko glavni državni odvjetnik svojim radom ugrožava egzistenciju svih vrsta kriminalaca u Hrvatskoj, državi u kojoj buja korupcija i mafijaški kriminal, ilustrira podatak kako se Bajić, primjerice po Splitu i u marini Zenta šeće kao anonimni građanin na kojeg se nitko ne obazire, jer nikome nije stao na žulj.
Nije da zazivamo probleme za državnog odvjetnika, ali to ilustrira koliko je on u biti bezopasan za uspostavljeni sustav korupcije i političkog kriminala svake vrste. Da je on zagrizao ozbiljnije u neki problem, hodao bi okolo kao zaštićena osoba, a ne kao anonimus. Stoga njegovo svjedočenje koje dijelom pokriva i njegovu neaktivnu ulogu u svim događajima tijekom devedesetih nije iznenađenje i uklapa se u opću sliku hrvatskog pravosuđa.
‘Mladen Bajić je na svjedočenju u Hagu nastupio iz svoje pozicije, dakle, zamjenika tužitelja za splitsko zborno područje. Dakle njegova su odgovornost bile aktivne vojne osobe i on iz te pozicije i nastupa i ne zanima ga nitko drugi. Za zločine koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske je ustvrdio da su procesuirani. Procesuirani ovdje znači da se počelo s procesima koji nikad nisu završeni’, smatra Puhovski.
