BEČ – Iako je već tri godine na slobodi, Natascha Kampusch u intervjuu njemačkom dnevnom listu Suddeutsche Zeitung rekla je da se još osjeća poput zatvorenice i da vrlo rijetko izlazi iz svoga stana u Beču. Dodaje kao ju posvuda prati duboko nerazumijevanje okoline, a ona sama se osjeća kao da nigdje nema korijena i kao da nikuda na pripada.
– Patim od napada tjeskobe i zbog toga sam se povukla i živim poput pustinjaka – rekla je Natascha, koja sada svojom voljom živi u četiri zida. Kaže da je pokušala normalno živjeti i izlaziti, no da je ljudi toliko vrijeđaju da više to ne može trpjeti. Dodaje da joj jako smeta kada se ljudi s njome žele fotografirati ili kada od nje traže autogram.
Čini se da su oni koji su je susretali na ulicama bili vrlo okrutni – neki su joj vikali da bi se trebala vratiti u podrum gdje je bila zatočena, a drugi je optužuju da je lovac na novac i veliku zaradu na vlastitoj tragediji.
– Stalno se moram braniti, ali nikome nije jasno da sam takva kakva sam – priča Natascha. Šokantna je njezina izjava da je u podrumu gdje je bila zatočena bila zadovoljna, samodostatna i potpuna i da je doista bila ono što ona jest te se žali da su joj ljudi nakon oslobađanja oduzeli njezin identitet.
Ona sada u stanu živi sama, ne izlazi, a bavi se uzgojem kaktusa, slikanjem i fotografiranjem, vegetarijanka je, ne puši i ne pije. Prekinula je sve kontakte s ocem, a s majkom ima vrlo kompliciran i zategnut odnos.
– U jednom trenutku sam princeza za javnost, a u drugome zla vještica. Kada sam Elisabeth Fritzl dala 25 tisuća eura da im pomognem, ljudi su se na mene okomili govoreći da sam to učinila kako bih opet dospjela na naslovnice – govori ojađena djevojka.
Kuću Wolfganga Priklopila, koja je sada u njezinu vlasništvu, redovito posjećuje vikendom, čisti je i uređuje.
– Ona je dio moga identiteta – objašnava Natascha.
