SPLIT– “Slobodna Dalmacija”, rođena te 1943. u skromnoj pastirskoj pojati na planini Mosor ponad Splita, koja, evo, već punih 66 godina živi među nama, bilježeći nove ratove, nova rađanja, nove ideje, nove događaje, odolijevajući svim Scilama i Haribdama… Sretan ti rođendan, “Slobodna”!
– Dok su slagali, ispravljali su novinarske greške, učili su nas novinarskome zanatu. Neću falit kad ti kažen da su po pismenosti i poznavanju hrvatskog bili na nivou dobroga gimnazijskog profesora.
Sićan se dvojca na linotipu, slovoslagarskoj makinji, Slavka Šurije i Vinka Paića, a poznati meteri bili su File Reić, jedan Tironi šta smo ga zvali Muto, jer jer je bija gluhonijem, i jedan Božo, zaboravija san prezime.
Štampaduri su bili intelektualna elita radničke klase, a ova trojka došla je iz prijeratnoga “Novog Doba”, splitskoga dnevnika koji je vodija don Vinko Brajević – ispričao nam je novinarski meštar Joško Frančeski, jedan od ljudi koji je u splitskome novinarstvu prošao sve – od novinara prašinara do glavnog urednika ‘Slobodne’.
Grafičari Ante Majić i Ivica Sapunar na 66. rođendan “Slobodne” napunili su 41 godinu staža i 61 života.
– A šta misliš ko je osnova ‘Slobodnu’ u onoj vukojebini u pojati 1943. godine nego grafički radnici?! To je ekipa s Jokom Kneževićem, Karlom i Brunom Njegovan, Antom Petrićem, Atiliom Duplančićem…
Kad smo došli 1964. godine, za strojevima smo našli Boru Šuriju i Milu Krstulovića. Do urednika Sibe Kvesića štampavalo se sedan-osan iljada komada, sve bi stalo na jednu trokolicu, a onda smo se počeli dizat… – priča Majić, a Sapunar nas vodi do čuvene jednobojke “Heidelberg Cylindar”, godište 1965.
– Napravija ga je Hitler 1936. da traje iljadu godina, ka i Reich. Država mu je propala, ali makinje su ostale – govori Darko Šarić, vršnjak njemačkih strojeva, koji sad radi na njima.
