ZAGREB – Dakle, u prošloj godini najviše vas je nasmijao sljedeći vic, koji je dobio 30 posto vaših glasova:
Politika
“Tata, što je to politika?”, pita mali Perica.
“Sine, ovako ću ti objasniti: evo ja sam hranitelj obitelji, pa možemo reći da sam ja vlast. Tvoja majka brine o novcu i ona bi bila vlada. Nas dvoje zajednički se brinemo o tebi i tvojim potrebama, tako da si ti narod. Tvoja dadilja je, recimo, radnička klasa, a tvoj braco naša budućnost. Eto sad lijepo razmisli o tome i bit će ti jasno što je politika!”
Te večeri Perica ode na spavanje razmišljajući o onome što mu je otac objašnjavao. Negdje u pola noći probudi ga plač mlađeg brata, pa ustane kako bi provjerio što se događa. Kad je vidio da se beba uneredila u pelene, krene do roditeljske sobe.
Ondje zatekne majku kako čvrsto spava, a oca nema u krevetu. Produži do dadiljine sobe, ali nailazi na zatvorena vrata. Kad je provirio kroz ključanicu, ugledao je šokantni prizor. Perica odustane od svoje nakane i vrati se u krevet.
Sutradan kaže ocu:
“Tata, mislim da sam shvatio što je politika!”
“Odlično, sine! Kaži mi lijepo, svojim riječima, što si zaključio!”
“Pa, evo… Dok vlast jebe radničku klasu, vlada čvrsto spava, za narod nikoga nije briga, a budućnost je u teškim govnima!”
Sa svega četiri posto glasova manje slijedi ga jedna poduzetnički:
Poduzetnik
Gradonačelnik Zagreba pozvao tri poduzetnika: Dalmatinca, Hercegovca i Zagrepčanina da mu podnesu ponudu za preuređenje ureda.
Dalmatinac i Zagrepčanin se odmah prihvate mjerenja, računanja i zapisivanja, dok se Hercegovac šetkao okolo grickajući čačkalicu i pijuckajući kavicu.
Nakon sat vremena priđe Dalmatinac gradonačelniku te mu kaže:
“Šjor, ja bi sve ovo ća vam triba moga napraviti za 80 tisuća kuna: 30 za materijal, 30 radnicima, 10 za putne troškove i 10 meni.”
Zatim priđe Zagrepčanin i kaže:
“Gospon, to bu vas došlo 70 tisuća kuna: 30 za materijal, 30 radnicima i 10 meni.”
Kada su se prva dvojica udaljila, dođe Hercegovac i kaže:
“Rođo, moja cijena je 270 tisuća kuna!”
“Ajoj!”, uzvikne gradonačelnik, “pa nisi ništa mjerio niti računao. Daj mi objasni kako si došao do tog iznosa”?
“Pa lijepo: 100 tisuća tebi, 100 tisuća meni, a 70 tisuća ćemo dati purgeru da napravi posao.”
Dok se za treću poziciju izborio vic koji ismijava državnu administraciju i njene službenika:
Seljačka logika
Uz lokalnu cestu s one strane Fužina u Gorskom kotaru pastir je pasao ovce. Tvornički novi Jeep Grand Cherokke kraj njega, škripeći gumama, divlje zakoči.
Vozač, mladić u odjeći Brioni, cipelama Cerrutti, s naočalama Ray Ban, švicarskim satom Omega i kravatom BHS (Bussiness High School) iskoči iz vozila i upita pastira:
“Hoćeš li mi dati jednu ovcu ako pogodim koliko ih imaš u stadu?”
Pastir pogleda mladića, pa na stado koje pase i reče:
“Slažem se, da!”
Mladić parkira auto uz cestu, uključi notebook i bežični modem, skenira pašnjak preko satelita i GPS-a, otvori bazu podataka i 60 Excel tabela, punih algoritama, nato isprinta 150 stranica dugi izvještaj na high-tec mini pisaču. Okrene se pastiru i kaže:
“Tu imaš točno 1586 ovaca.”
Pastir odgovori:
“Kažimo, da imaš pravo. Uzmi ovcu.”
Mladić uzme jednu od životinja i stavi je otraga u vozilo. Kad se pripremao odvesti, pastir ga pogleda i upita:
“Hoćeš li mi vratiti to što si mi uzeo ako pogodim tvoje zanimanje?”
Mladić odgovori:
“Svakako!”
Pastir na brzinu odvali:
“Ti si savjetnik u hrvatskoj Vladi.”
“Upravo tako! Kako si pogodio?”
“Veoma jednostavno”, odgovori pastir.
“Prvo: došao si nepozvan. Drugo: izračunao si mi nešto što ja već znam. Treće: o mojem radu nemaš pojma. I sad – vrati mi psa!”