WASHINGTON – Godina koja je na izmaku ostat će upamćena i po pravim, dugo nezabilježenim naftnim šokovima.
Prvi šok uslijedio je u prvom dijelu godine kada je cijena barela sirove nafte zbog prilično naglog rasta s oko 90 dolara početkom godine sredinom srpnja skočila na više od 147 dolara, što je u očaj bacilo potrošače, a državama izvoznicama crnog zlata i kompanijama proizvođačima donijela neočekivano veliku zaradu.
Međutim, njihovo uživanje, kao i muke vozača, na sreću nisu trajale dugo. Nakon ubrzanog rasta uslijedio je još brži pad cijena nafte. Tako su već početkom jeseni dosegnule razinu s početka godine od oko 90 dolara za barel. Ali tu se nisu zaustavile, nego su na krilima prvo svjetske financijske, a potom i gospodarske krize nastavile slobodni pad i potkraj godine pale na razinu od samo oko 38 dolara za barel. To je gotovo 75 posto niže od rekordnih 147 dolara u srpnju i najniža razina u posljednje četiri i pol godine.
Takav preokret je, naravno, u očaj bacio zemlje izvoznice i kompanije proizvođače nafte, pa su sada one pokušale na sve moguće načine pronaći izlaz iz te za njih krajnje nepovoljne situacije. Kao i obično, glavni adut koji su držali u ruci bila je mogućnost smanjenja proizvodnje da bi smanjenom ponudom kontrirali sve manjoj potražnji za naftom na svjetskom tržištu.
Kad prve blage mjere nisu dale nikakve efekte, Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC), o kojoj ovisi gotovo polovica svjetske proizvodnje, odlučila se za radikalnije poteze. Tako su u listopadu odlučili srezati proizvodne kvote svojim članicama od 1. studenoga za 1,5 milijuna barela na dan.
Traži se smanjenje proizvodnje
Ni rezanje proizvodnih kvota za 1,5 milijuna barela na dan, kao ni radikalno smanjenje kamatnih stopa središnjih banaka diljem svijeta, nije preokrenulo trendove na svjetskom tržištu »crnim zlatom«, jer su njegove cijene nastavile snažno padati pritisnute sve manjom potražnjom za tim energentom. Zato čelnici OPEC-a nisu imali drugog rješenja nego sredinom prosinca još radikalnije srezati proizvodnju od 1. siječnja za čak 2,2 milijuna barela na dan. Osim toga, istodobno su smanjenje proizvodnje zatražili i od drugih država velikih izvoznica nafte kao što su Rusija, Meksiko i Norveška. Štoviše, predsjednik OPEC-a Hakib Khelil je najavio mogućnost sazivanja hitnog sastanka te organizacije s novim smanjenjem proizvodnje ako cijene nastave padati. Zato je sada najvažnije pitanje hoće li sve manja proizvodnja, a time i ponuda nafte zaustaviti daljnji pad njezine cijene zbog sve slabije potražnje uzrokovane globalnom recesijom.















