ZADAR – Svake godine 6. prosinca dolazi blagdan svetog Nikole. Djeca se raduju, spremaju cipelice, čiste čizme koje će staviti na prozor kakao bi Nikola i njima donio dar koji su zaslužili.
Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Nažalost, rano je ostao bez roditelja u bogatstvu koje su mu ostavili. Uvijek je vodio brigu o ljudima, pomagao siromašnim susjedima te uskoro postaje zaštitnikom siromašnih. U Evanđelju je pronašao smisao svojega postojanja te se nakon toga odlučuje za svećenički poziv kojim želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću. Činio je čuda, a blagoslovom je ozdravljivao djecu pa ga zato nazivaju i zaštitnikom djece.
– Jedino što je sveti Nikola htio bilo je spoznati svoju ljubljenost kako bi drugima mogao otkriti njihovu vlastitu vrijednost, da ne upadnu u stanje odbacivanja, stanje površnih užitaka. Danas ga mnogi krivo shvaćaju poistovjećujući 06. prosinac s još jednim blagdanom pojačanog konzumerizma, no valja shvatiti da skupim darovima ne obogaćujemo čovjeka jer to naprosto nije znak onoga što čovjek prenosi iz dubine – istaknuo je fra Andrija Bilokapić.
Kako je nastala legenda?
U blizini roditeljske kuće svetog Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati pa je odlučio trgovati njihovim ljepotama. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz dimnjak koji su upali ravno u čarape koje su se sušile na ognjištu. Nakon toga tradicija se raširila po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi s raznim tumačenjima.
