Na blagdan Sv. Nikole 1991. godine Jugoslavenska je vojska prema izravnoj zapovijedi oficira Vladimira Kovačevića-Ramba, u zoru oko 5 sati najžešće bombardirala Dubrovnik s kopna, mora i iz zraka, ne štedeći pritom crkve, škole, zdravstvene ustanove i druge civilne objekte.
Napad je prestao oko 21 sat, no požari koji su bjesnjeli Gradom pretvorili su noć u dan. Nakon prestanka granatiranja dubrovački vatrogasci započeli su bitku života – gasili su požare bez vode te spašavali Grad pod paljbom snajpera i kalašnjikova.
Epilog napada bilo je 2000 izravnih pogodaka stare gradske jezgre, devetnaest poginulih i 60 ranjenih branitelja i civila, te devet do temelja izgorenih baroknih palača unutar Grada
