DEN HAAG – Na Haškom sudu u kaznenom postupku protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača svjedočenje je nastavio Željko Žganjer, nekadašnji čelnik Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminala (USKOK). U vrijeme oslobodilačke akcije Oluje i poslije nje obavljao je dužnost državnog odvjetnika u Šibeniku.
Drugog dana svjedočenja Žganjer je priznao zbog čega je odustao od kaznenog progona petorice osumnjičenih za zločine nad srpskim civilima nakon akcije Oluja. Žganjer je u Haag stigao kao 70. svjedok optužbe, a govori o procesuiranju hrvatskih zločina nad srpskim civilima nakon oslobodilačkih akcija u ljeto 1995.
Odluka da se obustavi kazneni progon petorice hrvatskih vojnika, koji su k tome zločin i priznali istražnom sucu, nije bila laka, svjedoči Žganjer, no glavnom državnom odvjetniku 2002. predložio je upravo to. Sedamnaest teških ubojstava, 7 mrtvih civila u Gošićima i 10 u Varivodama tako je ostalo nekažnjeno, unatoč priznanjima osumnjičenih. Ključni razlog zbog kojeg ta priznanja nisu bila prihvatljiva jest to što se njihova priznanja istraznom sucu nisu podudarala sa stvarnim stanjem na mjestu događaja u Gosićima i Varivodama, kazao je.
Iako su u tom slučaju počinitelji, bar za hrvatsko pravosuđe, ostali nepoznati, jedan drugi zločin, onaj u selu Zrmanja, dobio je epilog s pravomoćnom presudom i zatvorskom kaznom. Za sve ove slučaje Žganjer kaže da su bili teški, zbog toga što je do pokretanja kaznenog postupka prošlo i nekoliko godina, dokazi su bili uništeni ili izgubljeni, a poseban je problem, prema njegovim riječima, bio nedostatak kvalitetne evidencije o zaduženom vatrenom oružju. Nije se rabila ni DNK analiza, što je danas uobičajeno kad je riječ o teškim zločinima.
Iz iskaza Željka Žganjera dade se zakljuciti kako hrvatske vlasti nisu opstruirale kažnjavanje hrvatskih zločina, no drugo je pitanje koliko su pravosuđe i policija bili koordinirani i koliko su hrvatski zakoni tada bili nedorečeni.
