ZAGREB – Iskazom sedamdesetog od predviđenih 134 svjedoka tužiteljstva nastavlja se suđenje generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.
Unatoč činjenici da proces traje već osam mjeseci, još ni jedan svjedok nije potvrdio glavnu tezu optužnice – da je postojao zajednički zločinački pothvat kojemu je cilj bio trajno protjerati lokalno srpsko stanovništvo s teritorija Hrvatske oslobođenog u akciji Oluja.
Zadnji je svjedočio Danac Soeren Liborius. On je dao iskaz o stanju u bazi Ujedinjenih naroda u Kninu neposredno nakon operacije Oluja. Liborius je u to doba bio pripadnik Europske promatračke misije u Hrvatskoj.
U protuispitivanju odvjetnik generala Čermaka Steven Kay najviše je inzistirao na činjenici da je Čermak, od 5. kolovoza 1995. zapovjednik Zbornog mjesta Knin, tražio da se iz baze Ujedinjenih naroda hrvatskim vlastima preda desetak ljudi koji su sumnjičeni za ratne zločine, a poslije je taj broj narastao na sedamdesetak ljudi. Prema tvrdnji odvjetnika, ta se promjena dogodila kad je Čermak takvu naredbu dobio od hrvatskih sigurnosnih službi.
Liborius je rekao kako taj dokument nije vidio. Ali znao sam kakvi su bili opći razgovori koji su se vodili u to vrijeme u tom kraju jer je određeni broj Hrvata smatrao da je sjedište UN-a zaštita, zona u kojoj su ratni zločinci zaštićeni. Oni su se njih htjeli dokopati. Ja ne kažem da nije postojala potreba da se pronađu oni koji su imali krvi na rukama, ali ono o čemu smo mi razgovarali i što je bilo u središtu pregovora, bio je način kako to učiniti i dokazi koji će potkrijepiti te navode. Ne želim reći da među njima nije bilo ljudi koji su radili loše stvari niti da su se trebali izvući bez kazne, ali trebalo je naći pravedan postupak, rekao je Liborius.
