Očajan, zastrašujući, katastrofalan, s brojkama temeljem kojim su brojni analitičari prilično često, bez imalo krzmanja, upotrebljavali izraz – kapitulacija.
Za neke, ovisno o kutu gledanja, kapitulacija kapitalizma ili tržišne ekonomije, a za one druge možda čak kapitulacija zdravog razuma, ili barem konvencionalnih kriterija, koju je najjednostavnije sažeti daljnjim ‘pojeftinjenjem’ P/E multiplikatora.
Do te mjere da se zamjetan broj promatrača posljednjih dana naveliko poigrava s tezom kako je i scenarij relativno kratke recesije u dobroj mjeri već ukalkuliran u cijene velikog broja dionica.
To bi barem objasnilo odmak između aktualne P/E vrijednosti od čak 20 za S&P 500 indeks, te projekcije istoga, temeljene na očekivanim poslovnim rezultatima kompanija iz sastava indeksa.
Naime, forward P/E za S&P 500, čija kalkulacija počiva na projekcijama poslovnih rezultata za tekuću godinu, jedva se održava unutar dvoznamenkastih okvira, što ga pak čini ‘najjeftinijim’ još od daleke 1985. godine.
A u popularnosti te teze valja tražiti razloge oporavka koji je osigurao najveći tjedni skok američkih burzovnih indeksa još od 1974. godine.
Primjerice, S&P 500 je u tjedan dana namaknuo rast vrijednosti od 10,5%, dok je Dow Jones Industrials otišao još malo dalje, ubilježivši skok od 11,3%.
Da paradoks bude veći, za usporedbu još uvijek prilično lošeg rezultata na mjesečnoj razini također je trebalo kopati duboko u prošlost, sve do famozne 1987. godine.
Naime, S&P 500 je u listopadu, čak i nakon dvoznamenkastog skoka tijekom protekloga tjedna, zabilježio pad vrijednosti od oko 17%.
Da stvar bude još i bolja, naoko posve nespojive brojke na pojedinim se tržištima doimaju upravo fascinirajuće.
Eto, primjerice, CECE indeksu bečke burze, koji obuhvaća blue-chip izdanja iz Poljske, Češke i Mađarske, samo prošloga tjedna vrijednost je uvećana za čak četvrtinu, no time je mjesečni gubitak smanjen na još uvijek zastrašujućih 30%.
A ima još i drastičnijih primjera. Poput, recimo, Moskve, gdje je RTS indeks, po svoj prilici zahvaljujući zasad nepubliciranim intervencijama Kremlja, samo u posljednjem tjednu listopada porastao za čak 41%.
Međutim, isti taj indeks svejedno je tijekom listopada ostao bez trećine svoje vrijednosti, što je najveći gubitak još od famozne 1998. godine i devalvacije ruske rublje.
Nakon svega navedenoga, postaje sasvim jasno zašto među 48 odabranih burzovnih indeksa iz svih krajeva svijeta, u listopadu jednostavno nije bilo dobitnika.
No pritom će domaće ulagače vjerojatno najviše zabrinuti činjenica da je protekloga tjedna rally poput onoga na Wall Streetu, ili nešto bliže, u Moskvi ili Budimpešti, potpuno izostao.
Jer nakon novog višegodišnjeg minimuma postavljenog početkom prošloga tjedna, CROBEX je jedva uspio neutralizirati pretrpljene gubitke, pa prošlotjedna aktivnost domaćih investitora gotovo da nije vrijedna spomena.
Za razliku pak od činjenice da su gubici u siječnju i rujnu ove godine gotovo udvostručeni, podebljavši konstataciju o najvećem mjesečnom gubitku u ovom tisućljeću, koja se, eto, ponavlja već drugi mjesec zaredom.
Nadmašujući pritom i minus zabilježen tijekom prvog kvartala tekuće godine, zbog čega je zamjetno slabiji obujam trgovine u drugoj polovici listopada zapravo jedina dobra vijest, na temelju koje bi se možda moglo govoriti o ‘umoru’ prodavatelja, iscrpljenih kontinuiranom likvidacijom, piše SEEbiz.
