«Policija koristi sve ljudske i tehničke potencijale» u kriminalističkoj obradi ubojstva 26-godišnje, no za sada nema naznake uspješnosti razriješenja ovog slučaja. Obavljen je velik broj obavijesnih razgovora, no za sada nitko nije osumnjičen za ovaj gnjusni zločin. Vještače se svi izuzeti tragovi, provjeravaju navodi svih svjedoka, ali za sada bez «opipljivijeg rezultata».
Intenzivan policijski rad na ovom slučaju bi, prema nekim najavama, mogao rezultirati razriješenjem nekih ranijih događaja, pa tako i slučajeva napada na Dušana Miljuša, Igora Rađenovića i Josipa Galinca. Neslužbeni izvori najavljuju «masovnija hapšenja» po uzoru na svojevremenu policijsku akciju «Sablja» u Srbiji. Kod nas je nešto slično već bilo provedeno 1999. kada je zoljom na Cvjetnom trgu bio ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Tada je, podsjetimo, zapravo bio pokušan jedan od brojnih atentata na Vjeku Sliška. Nakon toga je bila uhićena veća skupina osumnjičenika za brojna kaznena djela koji su kasnije bili procesuirani u («propalom») postupku protiv tzv. zločinačke organizacije.
Upravo nesankcioniranje mnogih iz te skupine je, prema dobrim poznavateljima prilika, među kojima je i umirovljeni kriminalist Marijan Kraljević King, razlog mnogih kasnijih nepodopština na zagrebačkim ulicama. Otac ubijene djevojke odvjetnik Zvonimir Hodak, pak, ističe kako je «isti rukopis ubojstva» u Zagrebu u posljednjih desetak godina. Nakon Ivanine smrti u neslužbenim je razgovorima isticao kako bi o tome tko je ubio njegovu kćerku trebalo upitati Hrvoja Petrača.
Foto: Željko Hajdinjak / CROPIX
U javnim izjavama ga nije, pak, eksplicitno navodio, no jasno je bilo da aludira na njega kao odgovornog za ubojstvo. Zbog svih tih «prozivki» je u tisku reagirala Petračeva supruga Alica, odbacujući Hodakovu tezu kao nerazumnu. Petračeva majka Zlata, pak, izjavila je da će se ona sama oglasiti „kad sve prođe”…
Hodakovi su dodatno ogorčeni na policiju, nadasve činjenicu da im je stalno tjelesno osiguranje ponuđeno tek uvečer nakon ubojstva njihove kćeri, i to na poticaj novog ministra policije Tomislava Karamarka, a ne već prilikom hapšenja klijenta Vladimira Zagorca u Beču. Upravo zbog nepovjerenja u policiju, Zvonimir Hodak poručio je da će osobno razotkriti ubojice.
Ali, za istu samoinicijativnu akciju navodno je zainteresiran i Hrvoje Petrač, prema glasovima koji dopiru do ‘Slobodne Dalmacije’. U krugovima poznavatelja situacije u „podzemlju”, kao i odvjetničkim, naime, sve je češće mišljenje – pa bilo ono vjerodostojno ili dirigirano – da se Petrača isuviše olako tereti za ovo ubojstvo, što istražitelje samo odvlači od pravog traga.
Odjel u Lepoglavi
Stoga, najveći hrvatski boss, koji je odmah nakon atentata u Hatzovoj premješten na zatvoreni odjel kaznionice u Lepoglavi, očito preko svojih ljudi šalje signale da želi pomoći u rješavanju ovog slučaja. Ciničniji dio spomenutog miljea, međutim, upozorio nas je na promašeno zgražanje oko mafijaškog sukoba kakav se tobože prvi put prelomio preko leđa djeteta jednog od involviranih subjekata.
Jer, baš su Petračevi svojedobno oteli maloljetnog sina Vladimira Zagorca. Sve oči su također intenzivno uprte na mladića ubijene, Ljubu Pavasovića-Viskovića, kao i na njegova prethodnika Ivora Vucelića. Pavasović-Visković poznat je kao ‘advokat mafije’; osim Petračevih, zastupao je i Josipa Antića Zefu, Miljenka Žaju Krojfa, Zorana Petrovića Ivicu itd.
Hodakova projekcija krivnje pozicionira ga kao „najslabiju kariku” iz vizure Petračevog interesa. Potonji se, prema tomu, plašio da ga ne ugrozi novopečena bliskost njegova odvjetnika i kćerke Zagorčevog branitelja, dok biznismen Ivor Vucelić, bivši dečko Ivane Hodak, u neslužbenoj podjeli eventualnih motiva privlači pozornost time što je prekidom ljubavne veze ostao bez već zacrtanih poslova iz obilatog portfelja Vladimira Zagorca.
«Policija koristi sve ljudske i tehničke potencijale» u kriminalističkoj obradi ubojstva 26-godišnje, no za sada nema naznake uspješnosti razriješenja ovog slučaja. Obavljen je velik broj obavijesnih razgovora, no za sada nitko nije osumnjičen za ovaj gnjusni zločin. Vještače se svi izuzeti tragovi, provjeravaju navodi svih svjedoka, ali za sada bez «opipljivijeg rezultata».
Intenzivan policijski rad na ovom slučaju bi, prema nekim najavama, mogao rezultirati razriješenjem nekih ranijih događaja, pa tako i slučajeva napada na Dušana Miljuša, Igora Rađenovića i Josipa Galinca. Neslužbeni izvori najavljuju «masovnija hapšenja» po uzoru na svojevremenu policijsku akciju «Sablja» u Srbiji. Kod nas je nešto slično već bilo provedeno 1999. kada je zoljom na Cvjetnom trgu bio ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Tada je, podsjetimo, zapravo bio pokušan jedan od brojnih atentata na Vjeku Sliška. Nakon toga je bila uhićena veća skupina osumnjičenika za brojna kaznena djela koji su kasnije bili procesuirani u («propalom») postupku protiv tzv. zločinačke organizacije.
Upravo nesankcioniranje mnogih iz te skupine je, prema dobrim poznavateljima prilika, među kojima je i umirovljeni kriminalist Marijan Kraljević King, razlog mnogih kasnijih nepodopština na zagrebačkim ulicama. Otac ubijene djevojke odvjetnik Zvonimir Hodak, pak, ističe kako je «isti rukopis ubojstva» u Zagrebu u posljednjih desetak godina. Nakon Ivanine smrti u neslužbenim je razgovorima isticao kako bi o tome tko je ubio njegovu kćerku trebalo upitati Hrvoja Petrača.
Foto: Željko Hajdinjak / CROPIX
U javnim izjavama ga nije, pak, eksplicitno navodio, no jasno je bilo da aludira na njega kao odgovornog za ubojstvo. Zbog svih tih «prozivki» je u tisku reagirala Petračeva supruga Alica, odbacujući Hodakovu tezu kao nerazumnu. Petračeva majka Zlata, pak, izjavila je da će se ona sama oglasiti „kad sve prođe”…
Hodakovi su dodatno ogorčeni na policiju, nadasve činjenicu da im je stalno tjelesno osiguranje ponuđeno tek uvečer nakon ubojstva njihove kćeri, i to na poticaj novog ministra policije Tomislava Karamarka, a ne već prilikom hapšenja klijenta Vladimira Zagorca u Beču. Upravo zbog nepovjerenja u policiju, Zvonimir Hodak poručio je da će osobno razotkriti ubojice.
Ali, za istu samoinicijativnu akciju navodno je zainteresiran i Hrvoje Petrač, prema glasovima koji dopiru do ‘Slobodne Dalmacije’. U krugovima poznavatelja situacije u „podzemlju”, kao i odvjetničkim, naime, sve je češće mišljenje – pa bilo ono vjerodostojno ili dirigirano – da se Petrača isuviše olako tereti za ovo ubojstvo, što istražitelje samo odvlači od pravog traga.
Odjel u Lepoglavi
Stoga, najveći hrvatski boss, koji je odmah nakon atentata u Hatzovoj premješten na zatvoreni odjel kaznionice u Lepoglavi, očito preko svojih ljudi šalje signale da želi pomoći u rješavanju ovog slučaja. Ciničniji dio spomenutog miljea, međutim, upozorio nas je na promašeno zgražanje oko mafijaškog sukoba kakav se tobože prvi put prelomio preko leđa djeteta jednog od involviranih subjekata.
Jer, baš su Petračevi svojedobno oteli maloljetnog sina Vladimira Zagorca. Sve oči su također intenzivno uprte na mladića ubijene, Ljubu Pavasovića-Viskovića, kao i na njegova prethodnika Ivora Vucelića. Pavasović-Visković poznat je kao ‘advokat mafije’; osim Petračevih, zastupao je i Josipa Antića Zefu, Miljenka Žaju Krojfa, Zorana Petrovića Ivicu itd.
Hodakova projekcija krivnje pozicionira ga kao „najslabiju kariku” iz vizure Petračevog interesa. Potonji se, prema tomu, plašio da ga ne ugrozi novopečena bliskost njegova odvjetnika i kćerke Zagorčevog branitelja, dok biznismen Ivor Vucelić, bivši dečko Ivane Hodak, u neslužbenoj podjeli eventualnih motiva privlači pozornost time što je prekidom ljubavne veze ostao bez već zacrtanih poslova iz obilatog portfelja Vladimira Zagorca.