ZADAR – Zadarska županija prednjači po nasadima smokava bez da se računaju smokve koje rastu uz vinograde i putove a često, na žalost, i propadaju. U Zemuniku se nalazi nasad od 10 hektara i to je najveći u Hrvatskoj a u čitavoj županiji ima ih oko 15 hektara.
– Sušena smokva u Hrvatskoj još uvijek je iz uvoza. Tek za nekoliko godina, kada nasadi stasaju imat ćemo hrvatsku smokvu a ne uvoznu i vjerujem da ćemo moći zadovoljiti potrebe. Imamo jako puno pojedinačnih stabala koja propadaju i ako se nađe netko tko bi imao interesa vršiti otkup i imati centralno mjesto za sušenje to je prava stvar. Novac je tu i trebamo mlade poduzetnike koji su spremni na takve poslove i njihove prijave.
U Posedarju imamo čovjeka koji ima preko 70 godina i vrlo mu je uzoran nasad. Imamo i primjera kao što je gospođa Sandra Babac, mlada žena koja se obiteljski bavi proizvodnjom smokava, kaže Gordana Dragun, viša stručna savjetnica u Poljoprivredno savjetodavnoj službi Zadarske županije. Sama Sandra Babac „mozak" je pekmeza „Šinjorina smokva". Prepričala nam je o počecima, pomoći i uvjetima za opstanak na tržištu i „zaradi". Sandra je , dakako, bila domaćica restoranu Pet bunara na degustaciji Šinjorine smokve i ujedno Tjedu smokve budući da je u tom restoranu kuhar tjedan dana pripremao jela na temu smokva.
– Smokvi sam udahnula život. Sve je krenulo od jednog stabla smokve prije četiri godine. Smokve u našem vrtu su propadale, bile su na podu, bilo mi ih je žao. Napravili smo pekmez, ja sam bila jako zadovoljna, pomislila sam – zašto to ne dignuti na jednu višu razinu? Iz godine u godinu radili smo sve više.
Radi se o ekološkoj smokvi, nasadi su pod nadzorom, ne bavimo se masovnom proizvodnjom pa nam to olakšava opstanak na tržištu iako nije jednostavno. Uglavnom smo na policama delikatesnih prodavaonica.
Inače, proizvodnja svježe smokve traje mjesec dana. Uglavnom to radimo suprug i ja, pojašnjava Babac. Na pitanje tko je pomogao u porođajnim mukama Sandra Babac odgovara da ipak vrijedi „uzdaj se u se i u svoje kljuse".
– Koristili smo državne poticaje za podizanje nasada, sada imamo 400 stabala, no sada smo aplicirali na natječaju Ministarstva poljoprivrede za opremanje pogona za proizvodnju. Što se tiče života od ovoga, to je smiješno, prevelika su ulaganja u odnosu na zaradu no imamo viziju pa tko zna, jednom možda će se od ovoga moći i živjeti.
Naša veleprodajna cijena je 22 kune a u Dubrovniku se prodaje po 60 kn. To deprimira ali najvažnije je da se prodaje. Na drugim mjestima teglica se može nabaviti za 30-35 kn, kaže Sandra Babac.Vladimir Babac prepričao nam je iskustva s gostima u restoranu „Pet bumara".
– Nije velik broj ljudi koji vole probati nešto novo no 20-tak posto onih koji probaju, uglavnom su zadovoljni, kaže Vladimir Babac te preporučuje Paški sir i pekmez od smokava koji je umiješan sa crnim tartufom i dodaje kako je to pravi dalmatinski sneck koji je čak i afrodizijak.